Nekoliko puta smo bili u gostima kod dragog barba Karla, tete Lidije i male Antee.
Voznja brodom je bila izuzetno popularna ( a i jedino moguce prevozno sredstvo
od Trogira do Arbanije zbog nemoguce guzve i kolone na cesti)
Adrian u setnji plazom.
Kupanje pod budnim okom barba Karla.
Zalazak sunca u Arbaniji.
Vrime je za "ubit oko" i to su nasi nasljednici i ucinili.
Ovaj put su tata Karlo i barba Karlo imali u planu ici roniti a nas prebaciti do Arbanije.
Nakon nekoliko sati kupanja i cekanja nasa dva morska vuka su se vratili sa velikim ulovom.
U velikom vazu od jupola bilo je desetak (ako ne petnaest) kila dagnji.
Teta Marica se pobrinila da sve dagnje zavrse u tecama pa ih je spremila na tri nacina.
Na vinu e nije sparalo.
Nova tura za turom je stizala na stol.
Koliko su bile ukusne govori i ova slika a Adrianov favorit su bile dagnje sa pomama i spagetama...
... dok je Antea gustala u slasnom lizanju dagnji.
Ovo vecer je na plazi ispod kuce bila ribarska festa i uzivo muzika pa su nasi nasljednici plesali a
za kraj je Adrian pokusao impresionirat Anteu tako sta je stavio veliki komad breskve u usta i usput jos i skakao.
|