Noc je. Na nebu krvavi mjesec. Sjaj nemocnih zvjezda trudi se prodrijeti kroz sive oblake. Jos malo i mjesec bude prekriven tim sivim veom. Sjedim u sobi. Sama sam. Samo ja i vjetar koji polako gasi svijecu na mojem stolu. Bori se za zivot. Bori se da jos malo gori. Zeli jos biti tu. Ne zeli da je proguta ta tama, tisina. Zeli biti tu. Vjetar malo miluje njezin njezni plamen. Postaje sve zesci. Zeli je ugasiti, ali ona se neda. Svojim kandama zeli ubiti to svjetlo, tu nadu. Na kraju ipak pobjeduje. Gasi je. Ona je nestala. Nestao je taj tracak nade u sobi. Sad smo ostali samo ja i on, samo ja i vjetar. Polako me pocinje milovati. Po nogama, po rukama, po vratu... Poigrava se mojom kosom. Nosi je na sve strane. Svojim prstima prolazi mi preko noge. Sva sam se najezila. Osjecam svaki njegov dodir. Penje se sve vise. Podize mi spavacicu. Miluje me, mazi me. Osjecam ga na trbuhu, na pupku. Na vratu njegovi poljupci. Na uho mi sapuce najljepse price. Usutkava me ššššššššššššš...... Uzivam u njegovim milovanjima. Prepustam mu se. Nek me nosi. Nek me nosi na svojim krilima. Nek me odnese daleko, sto dalje. Sto dalje od svega ovoga. Od ovog zivota, od ovoga postojanja, od ovih ljudi... Negdje gdje cu ja biti ja, gdje su moji snovi i zelje stvarnost, gdje oni do kojih mi je stalo zive... Polako nestajem. Osjecam to. Vidim tamu pred sobom. Sve je crno. Nigdje nikoga. Pred ocima se izmjenjuju slike poznatih mi lica. Prolaze pokraj mene. Pozdravljam ih, ali niko mi ne odzdravlja. Polako nestaju. Polako i ja nestajem. Sve je crno. Bilo je i prije. Nema drugog svijeta. Nema boljeg svijeta. Samo je ovaj svijet. Samo je ovaj zivot. Shvatila sam to, ali prekasno. Niceg vise nema, nikog vise nema. Sama sam. Zeljela bih natrag. Ali povratka nema. Kad jednom tamo dodes vise se ne vracas. Imala sam svoju sansu, ali sam je propustila. Sve sto je od mene ostalo u ovom svijeu je samo tijelo. Duse nema. Ona je nestala. Progutala ju je noc. Izgubljena luta tamom u potrazi za svojim tijelom. Ali ni tijelo vise nije tijelo. Ostao je samo les. Unutra raspadnut, bez srca, bez pluca, bez jetre, bez bubrega. Cak je i ista krv otrovana. Tijelom se kola alkohol, pluca su zadimljena dimom cigareta i trave, mozak je sprzen, srce je crno. Nema povratka. Sto sam jednom prezivjela vise se ne vraca. Nikad vise... Nikad vise...
|
