†...lying tragic waste of skin...†

A evo vratila sam se..imala sam užasnu potrebu za napisat post..uff opet se gubim,ne znam za sebe,ćini mi se da se opet vraćam na početak..neke stvari se nikad ne mijenjaju..uvijek mi nešto smeta,kao da ne želim biti sretna..u svemu dobrom pronalazim loše,vječna pesimista..uglavnom ljubav me jebe u zdrav mozak..sa svojim sadašnjim sam misec dana u vezi a ja njega ne volim,ne nije mi uopće stalo,a on to ne zaslužuje ...zaslužuje nešto bolje,nekog boljeg..jučer mi je rekao da me voli,ja sam samo zurila u njega kao tele u šarena vrata,nije mi bilo svejedno,jer ja se tako ne osjećam..u dilemi sam moram ga ostavit ali to ne mogu,on bi bia sjeban skroz jer stvarno me voli,misli da sam mu najbolja i najlipša dosad i volimo istu vrstu galzbe iste grupe itd itd..a drugi razlog zbog kojeg sam u dilemi je jer ako prekinem s njim danijela i bruna će ubit boga u meni jer vidite preko mog momka smo upali u neku alternativnu ekipu i sad imamo s kim dimit i pit i one kao napokon imaju muške prijatelje..sad mi više nije ni do toga..odlučila sam da neću više potrošit ni lipu na jebeni duvan ili alkohol za moje potrebe,ako kome drugome triba onda ću dat ali u umjerenim količinama...jučer je tribala bit najbolja večer bilo je piva duvana,ska punk koncert i mogla sam stat vani koliko oću..i još je bila cijela ekipa vani,ali naravno meni je bila sama propast dapače jedna od najgorih većeri,taj lik me stalno odvlačio,radila sam sve da izbjegnem njega,njegove poljupce i zagrljaje ali više ne ide ..ja njega ne mogu izbjeći,previše mu je stalo...sada se osjećam poput najveće kurve jer mislim da nisam u stanju nikoga voliti,tog lika sam stvarno htjela,ali kad sam i dobila nije bilo dovoljno shvatila sam da to nije to..ali ne mogu ja njemu prvi tjedan reći ja tebe nikad neću volit pa to ne očekuj od mene a i ovo neće potrajat..ali problem je šta više nije prvi tjedan već skoro mjesec,u početku sve u svemu nije bilo ni loše,sad je već pretjerivanje jel znam da nije to to..a tko sam ja da njega vučem za nos i dajem mu lažne nade,gadim se sama sebi,on nije uopće svjesan kako se ja osjećam..ja ga vidim kao prijatelja i ništa više..grozno,strava,užas..a u svemu ovome još uvjek osjećam nešto prema bivšem,to nitko ne zna jer ga uglavnom svi mrze..a i ja imam mnogo razloga da ga prezirem ali mi to baš i ne ide..to je uvijek tako kad nekog voliš on tebe ne ...kad tebe neko voli ti njega ne..i tako dolazi sve na početak,i sad vidim da je najbolje bit slobodan..a ima još puno toga u mojoj glavi..zbunjena sam munjena ma bolesna sam u glav..ali ovo je sve šta mi je stalo na ovi post..pozz