Životinje, glazba i Ja
30.11.2007., petak
Noćna mora???
|
Koliko puta ste zapitali zašto idete u tu ludu ustanovu zvanu ŠKOLA??? Ja bi ju prije nazvala ludnica... Katastrofa...stvarno ne znam šta ja tamo više tražim, kao mi smo tamo da nas nauče redu, radu i disciplini, moš mislit, ako je itko tamo nediscipliniran, onda su to profesori, ne bih štela pljuvati po profesorima, jer mi je i majka sama profesorica, ali šta oni rade, to je strašno! U ovom postu ću napisati da idem u jednu uglednu gimnaziju u gradu Zagrebu, poplularno zvanu "Križanićeva" i to u II.gimnaziju. Da , tzv. gimnazija gdje idu štreberi, jedno su štreberi, a jedno su pametni ljudi, to morate znati razlikovati! Ja nisam štreber, niti sam ikada bila niti ću ikada biti, prolazim solidno s četvorkom koja bi u nekoj drugoj školi bila čista petica, ali sama sam si odabrala ovu školu iz nekoliko razloga, a jedan je da će me naučiti disciplini i da će me pripremiti za fakultet. Evo npr. ja iz matematike imam tri, ali sam sigurna da znam više od nekog ko ide u neku drugu,lakšu gimnaziju i ima pet! Ne mislim nikog vrijeđati, ali to je tako. U našoj školi se moraš krvnički potruditi da dobiš željenu ocjenu, testovi i petominutni se svaki tjedan pišu, bili najavljeni ili nenajavljeni, vježbali mi s profesorom za test ili ne...e tu smo dakle...fizika...da, moja najveća noćna mora...taman se žena razbolila i mi nismo imali dva tjedna fiziku...i nema veze, svejedno se piše test...iako žene nema u školi i iako nismo niti jedan jedini zadatak provježbali...to me toliko razljutilo da sam odlučila da ću iz inata dobiti kulju (ma tak i tak bi ju dobila)...ali svejedno, mene taj famozni četvrti sat nije bilo u školi...hm,hm...blažena celijakija i blaženi naručeni pregledi kod specijalista koji se čekaju po godinu dana i onda vam taman dođe termin kada pišete fiziku...i sada recite da nemam sreće u nesreći...to kaj me doktor ispipkao i pregledao je puno bolje nego da sam tamo sjedila i živcirala se gledajući Vranića kojeg tak i tak srećem na ulici svaki drugi dan...strašno!!! Ali nije to još sve...moraš imati i sreću kda pišeš test jer profesori obično sasvim "slučajno" jednu grupu sastave lakšu, a jednu težu...kažem "slučajno"...i onda iz logike iz grupe A nitko ne dobi veću ocijenu od 3, a u grupi B svi dobimo 4...ili sociologija...zašto u grupi C nema niti jedne četvorke ili petice, e ja bi se tu već zapitala u kome je problem?? A tek matematika...sve formule se moraju znati na pamet...nema tablica, nema žutih formula...dakle...šalića....NEMA! pa u MIOC-u čak koriste formule...naša škola je stvarna katastrofa...jedino me tješi šta ću koliko toliko znati za faks nešto...ali i tu se javlja problem, a zove se nacionalni ispiti...da...ali više nemam živaca o tome pisati, jednostavno nemam...sada je ispalo da sam popljuvala sve profesore...ali nisam, čast izuzetcima, a takvih je zbilja malo! (ili ih ni nema...) Eto...morala sam malo i o školi! ![]() |
24.11.2007., subota
Glutenska enteropatija (celijakija)
|
Evo...u posljednjim postovima sam spominjala neke svoje hobije, ljubimce prijatelje, obaveze i druge sitne i nevažne stvari! No još uvijek ne znate kako se zovem i neke još bitne sitnice o meni! Pa ja bih krenula, za početak s time da sam ja celijakličar...pa se svi sada pitate-KAJ??? Da...ja sam bolesna, imam glutensku enteropatiju koja mi je otkrivena od devete godine života i s njom normalno živim (koliko-toliko). Pa krenut ću od početka, bez panike... Što je to celijakija? To je kronična bolest, nepodnošljivost organizma na gluten, enzima koji se nalazi u pšenici, zobu, ražmu i ječmu. Kratko rečeno-alergija na pšenicu, raž, ječam i zob i sve namirnice koje se kotaminirane istim. KAJ? ![]() Ja sam alergična na gore navedene žitarice, što znači da ne smijem ništa jesti što u sebi sadrži isto, a to je kruh, tjestenina, kolači, slaoled... Kaj jedem... ![]() Pa, postoji posebna, bezglutenska prehrana, koja je ujedno i jako skupa (npr: 40.g napolitanki je 10kn, jedna štruca kruha je 30 kn...) Postoji posebno brašno iz kojeg je industrijskim putem izvađen gluten...Ali smijem jesti kukuruz, meso, voće i povrće te rižu... Koji su simptomi... ![]() ![]() E to je već složeno pitanje...simptoma ima zaista mnogo, nabrojit ću najčešće, a to su-proljevi, povraćanja, nadutost, zastoj u rastu, anemija, bolovi u trbuhu...ili kao i u mom slučaju, simptoma nema!!! Tada se bolest naziva kameleonskom bolešču... ????-pretpostavljam da su vam ovakvi upitnici iznad glava i pitate se...pa zakaj jednostavno ne popije lijek??? ![]() E na to pitanje, odgovor glasi-lijeka nema! Bolest je doživotna i jedini lijek je striktna beglutenska prehrana...posljedice koje ja imam zbog kasne dijagnoze su anemija, nedostatak tjelesne mase, glutnski dermatitis i osteopenija... I valja napomenuti da na svakog jednog dijagnosticiranog ima sedam nedijagnosticirana ljudi! I sada...zakaj sam se uopće dovatila te teme?? Zato jer je danas bila radionica HDC (Hrvatsko društvo za oboljele od celijakije) u kojoj sam ja morala dati intervju za HRT i neznam u kojoj emisiji ću biti i molim sve vas koji će te me vidjeti da se ne smijete...grozno sam ispala...haha!!! Inače upoznala sam hrpou mladih oboljelih i bilo je Šalim se naravno, nisam grozno ispala i nije to razlog zbog kojeg sam napisala post, razlog je taj da je cijela naša nacija neinformirana...pa ja to želim koliko toliko promijeniti da mi u životui bude lakše i da me ne gledaju svi sa sažaljenjem, ja se od vas razlikujem samo po načinu prehrane i to je sve... Nadam se da je netko nešto pročitao i upio, ako ima pitanje pucajte!!! Žalim šta sam izabrala ovu temu, ali netko mora!!! |
Posvećeno najmilijim prijateljima!
|
Ovaj post posvećujem svim najboljim frendovima!!! Pa krenimo redom!!! Moram početi s braćom Dalton! Dakle za njih znam koliko i za sebe i uz njih sam u svakom trenutku kao i oni uz mene, zajedno šećemo pse, igramo plejku radimo sranja po parku...ma oni su legendarni!!! Dečki volim vas!!! Tu je Snježa, sitna ali dinamitna... uvijek tuu, spremna pomoći i spremna na zajebanciju i šalu...moj osobni fotograf!haha Zatim su tu Stanka i Jasna...super cure koje me moraju trpjeti u školi, ali vidim da im to teško ne pada...one su mi oslonac i podrška u školi i kraj njih se uvijek super osjećam, pisala test ili ne pisala...s njima idem van pod velikim...ogovaram ostale...ma ludnica! Moram i Josipa s gitare spomenuti koji je fakat opićen i super dečko, sve pet...on je uvijek duhovit! zatim su tu i Elica i Iva!!!!! Ne znaš koja je od njih luđa...stalno se šale i nikada nisu ozbiljne...i uvijek su na msn-u!!da cure...znam da sada pišete o izborima...ali predizborna šutnja traje... Martina...cura koja je najnormalnije od svih njih skupa...haha! S njom se može lijepo popričati....da.da.!!! I na kraju ne smijem zaboraviti Niku, moju prvu pravu i iskrenu prijateljicu koju sam ikada imala...! Znam da smo bile u konfliktu jedno dulje vrijeme i da neće sve biti isto ko i prije, ali...Moje kumće je bilo i ostalo moje!!! Uvijek može računati na mene! Šećer uvijek dolazi na kraju!! To su samo sitnice...samo sitnice...ima tu puno toga o ćemu bih mogla pisati vezanog uz njih sve, svi smo mi povezani, ali svako na svoj način...Ispričavam se svima koje sam povrijedila (znaju oni koji su...) neće se više ponoviti... I da...imam još prijatelja, ali nisu vrijedni da ih izdvojim na ovakav način!!! Eto! To je to ..ovaj vikend je Cacib, svima držim fige!!!! Nadam se da ću ići u nedjelju da navijam za mopsiće!!!! Nika držimo fige tebi i REI!!!! POZDRAV!!!!! |
17.11.2007., subota
SNIJEG!!!!!
15.11.2007., četvrtak
Playstation
Dakle....ovaj post posvećujem mojem pinky prijatelju...PLAYSTATIONU!!! Da, da...on je roze boje ...ne se smijati...![]() Dugo sam se družila sa svojim sivonjom, jedinicom, ali prije dvije godine sam odlućila kupiti novi, bolji playstation...i dugo sam nagovarala majku koja mi je željela kupiti bilo koji poklon, samo da nije ta sprava koja zatupljuje ljude... Ipak sam ja cura-nije to za mene...Ali varala se kao što se i mnogo ljudi danas vara kada mislia da ne postoje ženske Gamerice kako ja volim reći...i tako sam ja konačno ispod bora dobila rozi playstation...e sada me pola ekipe željelo ubite jer je malac rozi, a ne crni...pa ljudi dragi, rozi je da mi paše u sobu koja je ljubičasta, zatim dobih dva yosticka i memory karticu šta se ne dobiva u paketu s crnim...i još jedan razlog je bio moj brat...naravno da je rozo kako bi odbilo mog brata, ali sam se prevarila...nije to dugo trajalo...ubrzo mi je uzeo miljenika u sobu...i tako ja danas, ponekada rađe sjedim doma sa svojim pinky prijateljem (ili prijateljicom???) i igram neki dobar rpg poput "Harvest moona" ili "Grand Tourismo"...ili meni najdraža "GTA San Andreas"! E pa da...nisu to igra za cure...e ljudi, nemate vi pojma šta su igre. Još uvijek se svađam s nekim ljudima kada mi govore da sam prestara za playstation i da je to namijenjeno dečkima...ali ne znaju oni kako je to kada se skupi ekipa i kada na mom pinky frendu/ici zaore karaoke-Singstar! E da...tada i susjedi zovu policiju.... ![]() Ili kada se nađe nekoliko glava koje pokušavaju proći neku misiju na GTA-u i kakvo je to veselje kada se misija prijeđe! Da...i igrice su moj život...tako se barem na trenutak maknem od stvarnosti i uživam...nekad sama, ali ćešće s društvom...pa tako da znate da moj pinky frend nije samo za dečke...![]() Pozdrav i hvala svima na komentarima... P.S. Dajte napravite neku top 5 u komentarima s igricama! ![]() |
09.11.2007., petak
Ja dobih posao!!
|
Od kuda da krenem...da...teško je krenuti...a tek kao je teško zaustaviti se...ali malo po malo...krećem... 8.studenoga 2007. Najnormalniji dan ko i inače...ujutro sam bila u školi i molila Boga da me nešt ne prozovu (pogotovo ne kemiju koju obožavam...ali ona žena, užaš...)...nakon kemije je došo TeZeKe kako bi moja rsk-a rekla i tamo nisam ništ radila...sjedila sam na školskom igralištu i proučavala dečke kako igraju nogomet i žarko sam im se htjela pridružitit...ali kaj bi si onda mislili o meni...i tako nakon jedva preživljenih sedam školskih sati u školi, došla sam doma sva crknuta...spavalo mi se jer sam noć prije legla u dva sata ( da...kemija je bila razlog...uh)...nakon ručka sam išla ubit oko jer sam po noći išla na natjecanje po imanu "This is our time"...ali u tom času je zazvonio mob na kojem je bila poruka da dođem u glazbenu, da je hitno...pa sam tkao obukla krpe na sebe i brzo u glazbenu ( prije sam bila kod Tomija (PUSA!!!!!) i onda sam došla u glazbenu i bila sam uvjerena da je došlo do promjene rasporeda...i na neku ruku i jest...ali...Tamo je osim ravnatelja bio moj profesor iz gitare koji me znakovito pogledao i upitao jer bi mogla preuzeti njegovih nekoliko đaka..hm...naravno da sam pristala...i na kraju sam sve sredila...dobila ključeve od škole, pogledala svu papirologiju i upoznala klince i postala profesorova asistentica s obzirom da ćemo "dijeliti" te učenike jedan tjedan ja, a drugi on! Bila sam jako ponosna na sebe kada su mi to priopćili... i tako sam i imala probne satove i sve je prošlo u savrešenom redu i tako od sljedećeg tjedna uz gimnaziju, glazbenu imam i posao! Pa nek netko kaže da mi je život homogen...nije! A ne!!! malo tko se može pohvaliti ovakvim nećim...ali bilo je i vrijeme...ipak idem u tu glazbenu deset godina! Da...deset godina...kako to brzo prolazi...ahhh! Pozdrav svima... P.S. Nadam se da ću imati vremena za pisanje bloga... |
01.11.2007., četvrtak
SKEJT i SKEJTANJE...
|
Dakle, ovaj post posvećujem skejtanju... ...Koliko puta ste prolazili ulica i vidjeli ljude koji izvode svakojake vratolomije na daskama...skejtu? Koliko puta ste zaigrali igricu Tony Hawk? Kako je to samo jednostavno...ali, varate se, nije...skejtanje je samo za najspretnije i one pune volje...nije vam to samo tako, staneš i voziš, a neeee.... Za početak skejtanja ti je potreban samo mali komad mirne ulice i puno spretnosti. Naravno i skejt! Tenisice su najbolje za skejtanje, ja osobno preferiram Vansice ili Etniesice... No ipak za početak nešto o povijesti ovoga sporta... Skejtanje se razvilo sedamdesetih godina 20. stoljeća, no svoj pravi zamah doživjelo je sredinom osamdesetih. Do ovog je došlo zbog uvođenja novina u proizvodnji skateboarda, odnosno – stavljena je mnogo šira daska s većim i širim kotačima. Pionir skejtanja po ulicama bio je Mark Gonzales. On je u ovaj sport uveo preskakanje stepenica i skakanje uvis na skejtu. Današnji skateboardi obično su široki od 18 do 20,30 cm i dugi od 76 do 81,20 cm. Kotači imaju promjer od 48 do 58 mm i vrlo su lagani zahvaljujući novim tehnologijama izrade. Daska je obično napravljena od kanadskog javora i sastoji se od sedam slojeva jer se tako povećava njezina izdržljivost i dugotrajnost. Stilovi skejtanja stalno se mijenjaju i razvijaju novi. No, jedan od najstarijih trikova – skakanje uvis s obje noge na skejtu - ostao je osnova većine današnjih vratolomija. OSNOVNA PRAVILA SIGURNOSTI * Uvijek nosi kacigu. * Obavezni su štitnici za koljena i laktove. * Nikad nemoj skejtati u sandalama ili natikačama, već obuj tenisice ili koju drugu čvrstu obuću. * Skejtaj po pločniku, a ne po ulici (jedino ako je ulica zatvorena za ostala vozila), a najbolje je skejtanje u skateboard parkovima, ukoliko postoje u tvom mjestu. * Prelaziš li ulicu, siđi sa skejta. * Izbjegavaj skejtanje po mraku ili u sumrak. KORIJENI Skejtanje svoje korijene vuče iz surfanja i nastalo je u SAD-u. Dakle, surf daska izvučena je na obalu i dodani su joj kotačići. U početku su se skejteri smatrali lakoumnim buntovnicima, mladima koji se ne žele pokoriti nikakvim normama, a omiljena glazba bila im je punk. No, danas većina ovih predrasuda nestaje jer je skejtanje sport kojim se bavi najrazličitija paleta mladih ljudi. SKEJTERICE Skateboarding je dugo bio dominantno muški sport, a istraživanje iz 2002. godine je pokazalo da se njime bavi i oko 26 posto cura. Sedamdesetih godina prošlog stoljeća, dakle kad se ovaj sport pojavio, najpoznatija ženska predstavnica bila je Peggy Oki. Devedesetih godina mnogo se više djevojaka počelo baviti skateboardingom, a danas postoji mnoštvo kampova i organizacija koje podupiru isključivo žensko skejtanje. Također, najvažniji skejt događaji u SAD-u, kao što su X-Games, Gravity Games i Slam City Jam, neizostavno uključuju ženske skejterice. SKEJT ZANIMLJIVOSTI Jedina država koja je zabranila skateboarding bila je Norveška, i to od 1978. do 1989. godine. Ovo je značilo da je upotreba, kupnja i posjedovanje skejta bilo strogo zabranjeno, a to je objašnjeno visokim postotkom ozljeda. Zbog toga su norveški skejteri organizirali skejt parkove duboko u šumama kako bi izbjegli policiju. Krajem devedesetih godina američki marinci su isprobavali skateboarde za manevriranje unutar zgrada. Smatrali su da bi se tako lakše izbjegli snajperi. Dakle,dosta o povijesti, ajmo još malo o tome na moju ruku...ja sam cura i na početku mi je bilo neugodno stajati na skejtu misleći pritom što će ljudi misliti o meni...ali osjećaj je prejeben, vjerujte mi...samo trebaš imati tri čiste stati na skejt i provozati se...na početku treba naučiti držati ravnotežu prilikom vožnje,a kasnije se ući kako skrenuti..ja još neznam neke trikove, finte...još uvijek sam početnik...neki dan sam napokon dobila svoj skejt pa mogu češće vježbati...o svojim uspjesima i padovima ću vas obavještavati...ne brinite... do sljedećg pisanja! ![]() ![]() ![]() ![]() P.S. Hvala svima na komentarima! ![]() |
















Inače upoznala sam hrpou mladih oboljelih i bilo je 


Ili kada se nađe nekoliko glava koje pokušavaju proći neku misiju na GTA-u i kakvo je to veselje kada se misija prijeđe! Da...i igrice su moj život...tako se barem na trenutak maknem od stvarnosti i uživam...nekad sama, ali ćešće s društvom...pa tako da znate da moj pinky frend nije samo za dečke...

