Mjesečev kamen

četvrtak, 22.09.2005.

In vino veritas

Ponukana primjerom iz svoje radne okoline, odlučila sam napisati nešto na temu alkoholizma. Tema je, na neki način, bliska svima. Svi imaju nekih iskustva u tome, bilo u obitelji, poslu, susjedstvu.... Od diskusije kada pijenje počinje biti problem do trenutka kada se zaista može proglasiti bolešću.
Nekoliko redaka o pijenju na radnom mjestu.
Prošla su vremena kada je bilo uobičajeno da Vas direktor iz svoje masivne kožne fotelje nudi viskijem ili domaćom rakijom "šljivom". Sada se mrko gleda na alkohol na radnim sastancima ili za vrijeme radnog vremena. Ali, ono što je još uvijek problem, to je toleriranje "pićenca-dva" za vrijeme gableca ili ručka. O uredskim proslavama (terevenkama) da ne govorim. No, dobro, smatrajući sve to još uvijek prihvatljivim, odnosno umjerenim pijenjem, gdje i kada počinje pad?
E pa, kada ste na proslavi rođendana Đurđice iz računovodstva njoj i kolegicama nudili "nezaboravne noći", a da to već pol sata nije bilo duhovito ili, nedajbože, šefu/šefici frfljavo obrazlagali svoje prednosti i razloge za povišicu/unaprjeđenje, a skoro popili otkaz... to je dobar početak. Još bolji nastavak je striptiz ili rigoleto u sangriju. Ali kada vas prestanu pozivati na firmine važne događaje, davati vam važne poslove iako ste možda za njih vi najbolji, bacati šale o vašim vinskim mušicama – pada se strmoglavo, ne samo profesionalno, već i ljudski. Poznato je da alkohol degradira, uništava socijalno, moralno, intelektualno i tjelesno. Puno je odličnih ljudi, stručnih i sposobnih, svoje karijere utopilo u čaši.
I što učiniti kada ni pozivanje na zakonsku zabranu konzumiranja alkohola za vrijeme radnog vremena, ne urodi plodom. Ni prijetnje, ni molbe... Otkaz? Pa ipak je taj čovjek dao firmi svoje najbolje godinama. Na liječenje? Kako ga natjerati? Što? Ne možemo ga više pustiti da sramoti i sebe i nas. Evo, ovih dana je to top tema u našoj tvrtki.
A njegova obitelj? Obitelj pijanca. E to je teška tema.... o tome jednom drugom zgodom...

srijeda, 21.09.2005.

jesen stize, dunjo moja

Da, da. opet ne pišem... Ma pokušavam se natjerati, ali sve se oko mene odvija tako brzo da se ponekad osjećam kao da promatram sa strane. Sve prolazi brzo, brzo, a skoro da me i ne dotiče. Ne osjećam. Ne uživljavam se. Ne primjećujem...
I odjednom – jesen. Ne znam zašto, ali oduvijek mi je rana jesen bila omiljeno doba godine. Mislim da odgovara mojem melankoličnom karakteru... Pa čak mi je i frendica jednom rekla da sam joj oker :).
Obožavam te boje, miris, hladnije vrijeme, vjetar...čak i kišu. Ovo vjerojatno zvuči kao osnovnoškolski sastavak na temu jeseni, ali što ja tu mogu! Kad volim jesen :)!
Kad si zamišljam ugodno provedeno vrijeme – to su, definitivno, knjigica i dekica! Ovim sam izjavama danas u firmi izazvala sveopće zgražanje, čak i jednu ponudu da odem u penziju! Tvrdoglava kakva jesam, odlučila sam dokazati da je jesen nepravedno stavljena na zadnje mjesto ljestvice godišnjih doba. Odvest ću ih u šetnju Zrinjevcem kad još malo zažuti... uz pečene kestene i glazbu uličnih svirača.....

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv