|
|
| ožujak, 2011 | > | |||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | |
| 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 |
| 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 |
| 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 |
| 28 | 29 | 30 | 31 | |||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Nema opisa...
Svakakvih ljudi ima na ovom svijetu.Trenutno se preko fejsa obračunavam sa jednom jako glupom,prepečenom,plastičnom droljom -.-Čak je napravila grupu za mene,ahahhahahaha.Ženska ima metar i pol,kilu pudera na faci i kaže ona meni da sam ja njoj zavidna,da joj hoću oteti momka,a šta će onda ona jadna sirota,neće joj imati tko za kupovati orginal tašne....hahahhahahhaha
E da,član sam nekog kluba na burzi.Skupa tražimo posao i tak'...fora je,a danas je bio tek prvi dan..Tri tjedna to inače traje.Ja sam inače imala uvijek problema s prilagodjavanjem na novu okolinu,uvijek sam se crvenila,malo pričala,itd.Danas se.Fakat ne znam što se samnom dogadja :) Neki kažu da imam više samopouzdanja :)
Bome,istina,kad se sjetim sebe kakva sam bila u osnovnoj školi..
*Nikad nisam bila neki romantik,ali ti si mi okrenuo svijet,te tvoje oči su mi vratile osmijeh,zauvijek*
Odmah da vam napomenem da vam neću moći svima odmah vratiti komentare,ali ne brinite se - budem.
Imam nekih problema s netom,tako da sam sad u Gradskoj knjižnici pa ne mogu biti dugo,a moram još vidjeti neke stvari
Ne kužim kako ljudi mogu sjediti doma i kukati kako im je loše,kako nas ovi na vlasti kradu,a kad se treba pokrenuti,kad treba otići na prosvjed,pokazati svoje nezadovoljstvo,ne reagiraju....MA DIŽITE TE SVOJE LIJENE GUZICE!!
SVI NA ULICE!!!!
Padala je kiša.Gospoda su nas radije gledala kroz prozor.Halo?!!MI smo pokisli k'o miševi,možemo dobit' i upalu pluća,ali bar smo se pokrenuli,želimo bolju Hrvatsku,ne želimo da nas kradu.Očito ima ljudi kojima to paše -.-
Ajmo malo o tableticama,ha,ha,ha,ha.Bez brige,ne konzumiram ništa opasno.To sam pokupila od T. (D.),naša fora :) Obožavam tabletice za dobro raspoloženje.Brijem da su napravljene od sunca.Čim je sunce vani,udari me u glavu.Smijem se bez nekakvog posebnog razloga.Pjevam po stanu.Gledam kroz prozor,pušim cigarete,slušam glazbu i plešem.Pišem gluposti po fejsu.Kreveljim se.Mislim o *njemu*.Padaju mi gluposti na pamet.Ma svašta :)
Rekli su na vijestima da će u travnju objaviti presudu našim herojima.Tad je baš tamo negdje moj rodjendan..ZA RODJENDAN ŽELIM DA IH PROGLASE NEVINIMA,NEDUŽNIMA,SLOBODNIMA.
>>Sokole sivi,visoko poleti,poruku prenesi onoj nevjernici..Sokole sivi,oči im otvori,GENERALI MOJI NI ZA ŠTO NISU KRIVI..<<
Vidi na što život liči,kako možeš sad otići,jedrenjakom bez jedara,'ko tu koga vara..
Ima nade, kakve - takve,sirotišta za ovakve,što se zovu par junaka,a samo su dva ludjaka...
Pije mi se.Onako jako.Želim se napiti.Bez nekakvog posebnog razloga.Želim sjesti na onu klupu na nasipu,ili na stepenice,s litrom Dalmatina ili par litara Karlovačke,kutijom cigara,dobrom glazbom i nekim dobrim prijateljem..A može i s *njim*.(Previše pišem,pričam i mislim o *njemu* u zadnje vrijeme -.-).Baš su mi jučer to frendice rekle (M.S & M.R).Pričali smo o tome kako nikom u potpunosti ne možeš više vjerovati i ne trebaš otkrivati sve o sebi.A jebiga,moram reći nekome,bar većinu,možda mi netko pomogne razjasniti cijelu situaciju jer ja fakat ništa ne kužim.A on ne želi razgovarati. -.-. I vama sam već do sad previše detalja rekla.Hvala Bogu da me ne poznajete :D (dok mi ne naleti netko koga znam -.-)
Koliko god bio jak,uvijek možeš biti nečija slaba točka
Ljudi su jako površni.Često procjenjuju na temelju izgleda.Ne mogu reći da nisam i ja nekad takva.Zadni put sam se jako prevarila,i ta je priča završila sretno.Prije 2-3 godine u moju ulicu doselila se obitelj iz Makedonije.Žena,muž,jedan dečko i tri cure.Kad sam ja vidjela te cure,pao mi je mrak na oči.Inače ne volim šminkerice,cure koje su uvijek sredjene i uvijek nalickane.No one su takve.Ali,nisu umjetne.I jako su lijepe.A koliko god su lijepe,toliko su i dobre.Jako sam ih zavoljela (pogotovo najstariju).I ispale su bolje od mog tzv. društva.Tog ljeta sam se maknula od njih.Moje cure su se vratile u Makedoniju :( , ali čujemo se povremeno,a ako Bog da,na ljeto će jedna od njih doći k meni.
Meni ljudi govore da sam se promjenila.Možda.Tj. jesam - izgledom.Ali sve ostalo je isto.U osnovnoj školi sam bila mršava kao čačkalica i bila sam k'o dečko (i po ponašaju i po izgledu).U srednjoj školi sam se jako počela debljati i dalje nisam ličila na curu -.- A kosa?Majko mila,k'o da me krava lizala..gelovi,lakovi,pjene..Obrve?Sjećate se Mesića?E malo manje.Odjeća?Trenirke i široke majice.Možete misliti kako sam bila popularna medju dečkima i općenito.A uz to,povučena,sramežljiva i šutljiva -.- A sad?Pa ne mogu reći da sam extra zgodna i lijepa,ali nisam ni ružna :) Skinula sam koju kilu,imam sise :D,dugu kosu,počupane obrve.. :D i tako..
A ljudi zbog kojih sam tad dobila komplekse,su se s vremenom počeli mijenjati prema meni.A ma nemoj!Uvijek ću biti dobra s ljudima koji su uvijek bili fer prema meni,a s ovim ostalima.......dobra,ali s oprezom i odmakom
..od života sam se krio,sa usana otrov pio..
" Vjerujem onomu koji govori iz srca. Najčešće, današnja odluka nije ista sutra. Što učiniti kad zaboravljamo što smo sami sebi obećali? Ako će ovom svijetu jednog dana doći kraj, zašto da čovjek žali za izgubljenom ljubavi? Uništava li ljubav sudbinu ili sudbina ljubav? Još nitko nije riješio tu zagonetku. "
Puno stvari ne razumijem.Jedna od njih je prevara.Zašto varati?Čemu?Ako ti s nekim nije dobro,pa razidjite se.Nema tu neke velike filozofije.Jedna cura s kojom se ja družim (bar sam se družila do sad),ne znam sad baš jel mi frendica..ostavila je dečka s kojim je bila godinu dana,za kojeg je govorila da ga voli,s kojim je planirala brak i djecu.Po onome što je ona nama rekla,ispalo je kao da je on kriv,kao da se ne trudi dovoljno,završit' faks i naći posao (ne znam jel ju tko obavijestio da posla nema,da je kriza).Na kraju se saznalo da se ona već duže vrijeme dopisuje s nekim drugim dečkom.I već se vole.Preko statusića i porukica na fejsu.Katastrofa.Nisam to očekivala od nje.Nisam mislila da je takva.Čula sam da je rekla za mene kako ju živcira to što ju često žicam za poruku.Jbt,ženska,na pretplatu si i ne žicam te svaki jebeni dan.A i mogla je jednostavno reći koji put da mi ne da i amen.A ne,ona meni da i onda pljuje iza ledja.Licemjerje?Ili ne?Da?
Pamet je u redu ako je imaš, no život se živi srcem.
Tudje poštuj - svoje ne daj
Ja sam 'ratno dijete'.Neki mi kažu da previše razmišljam o njemu.
A što bih trebala?Jedan dio svog djetinstva sam provela u
podrumu.To je dio moje prošlosti.I zar bih trebala zaboraviti
ono što smo proživjeli,sav onaj strah,suze,očaj?Zar bih trebala
zaboraviti sve one ljude koji su se borili da bi nama bilo bolje?
N-e m-o-g-u i n-e-ć-u.I sad,20 godina poslije oni to blate.
Ispada da nismo branili svoj dom,nego da smo počinili ratni
zločin.Molim?!Tko je koga napao?Mislim,da nije žalosno,bilo
bi smiješno.Moj je tata bio branitelj.Branio je mene i moj grad.
Da to zaboravim??Da nije bilo rata,više bih vremena provela
s njim.Ne znam zašto,Bog mi ga je uzeo prerano.Umro je
prije 11 godina od raka pluća.Ali,zahvalna sam Bogu što je bar
neko vrijeme bio samnom.Neki su ostali bez oca prerano.Netko
je ubio njihovog tatu.I za to nitko nije platio.Da se to zaboravi??
Volim Slavoniju.Jako.Posebno Vukovar.Ne znam zašto.Od
malena.Kad mama i baka pričaju o meni kad sam bila mala,
uvijek spomenu kako sam jedan dan spremala svoje igračke u
maleni ruksak i uzela kuhaču.Pitali su me gdje idem.A
ja sam ponosno odgovorila da idem braniti Vukovar.Dijete.
Od par godina.Vukovar je i dan danas moj grad!Nažalost,
nikad nisam bila tamo.Ali,namjeravam,prvom prilikom.
Zašto sam došla na temu rata?Čitam knjigu.'s domovinskih
bojišta' Marine Mučalo.Spomenula je kako su ljudi pričali
o tome prije nego što je rat 'službeno' počeo.Sjećam se tih
razgovora o ratu,sjećam se kako sam s bakom slušala vijesti,
Kroniku dana i onu odvratnu Jadranku Kosor (ta je očito
zaboravila neke stvari!Može je biti sram!),sjećam se
Borisa Novkovića i njegove pjesme 'Tamara',sjećam se rupe
u zidu koju je napravio geler.Sjećam se razbijenih prozora na koje smo stavili najlon,
sirene,podruma,trčanja u podrum,igranja u podrmu sa
K.,spavanja u podrumu,sjećam se zvukova granata.Sjećam se
kad bi tata dolazio doma.Sjećam se skoro svega,
a bila sam dijete.Donedavno sam mislila kako to nitko
ne može zaboraviti i kako nitko nije zaboravio,
pogotovo ne ovi stariji.Ali eto,prevarila sam se.
Jebiga..
Kad si samnom vjerujem u suprotno.Ne smijem da se zaljubim u tebe!
Iskreno,mislila sam da će to naše trajati samo tjedan dana.Inače je prije bio na glasu kao ženskaroš -.-
Medjutim,evo to traje do danas,mada je sad zatišje..dok ja ne popizdim
Upoznao me s najboljim prijateljem!Tj. njegov najbolji prijatelj je htio mene upoznati o.O
Upoznao me s još nekim prijateljima kad smo bili na d.p,nekima me predstavio kao curu.I njegova sestrična je rekla jednom da sam mu cura.I cijelu večer me grlio,i bio samnom.I sad,jedan dan,mi idemo doma,pitam ja njega da kao što je to,šta smo mi zajedno.Kaže on ne,to je samo ovako.Ajd dobro.Onda je počeo s nekim spikama kako ima neku u Zagrebu,bla,bla.Drugi dan,tj. večer,kad smo,jel,dodje on meni : Volim te.Ja gledam u njega.Tad smo se skoro posvadjali jer mu navrano,nisam vjerovala.
Onda isto tako jedan dan,kad smo bili zajedno na d.p,idem ja pozdravit' jednog frenda,što je radio samnom.Kad je ovaj to vidio,skočio je,odgurnuo njega,mene privukao sebi,i njemu rekao : Dečko,ona je zauzeta.Jedva sam mu objasnila da mi je to frend.
Onda jednom,kad sam bila s ekipom u kafiću u kojem je on jako često,došao je gore,pitao kao tko pjeva neku pjesmu (Elvira Rahić i Tifa - Baraba),onda me poslije zvao dolje,ja dodjem,poljubi me.Žica me za poruku.Kad smo mi odlazili,kaže on meni da ga nazovem poslije.Ja nazovem,kaže on da me samo htio čuti prije spavanja.Meni upitnici iznad glave.I onda je on mene poslije zvao.Da dodjem do njegovog frenda (koji se preselio u moju zgradu).Kao,popit' ćemo malo.Bili smo on,ja,taj njegov frend,i još neki dečko koji je došao iz Njemačke.Uglavnom,prespavali smo tamo.Tj.,taj iz Njemačke je otišao.Doma sam došla oko 5 ujutro.Hvala Bogu,mama me nije skužila.
Sigurno ćete pitati : Zašto novi blog?Zato jer sam za onaj
rekla dečku koji je nekada bio moj prijatelj.Više nije.Ne želim
da čita ono što pišem,o čemu razmišljam,kako se osjećam.Iako,
nisam sigurna jel uopće čitao,možda je bio prezauzet,sa soljenjem
pameti drugima -.-
Ubi me ovaj fejs.Previše vremena provodim na njemu.Ali nije do
mene.Posla nemam.Mislim,pogledajte stanje u državi.Katastrofa.
Nema posla - nema novaca.Dakle,ne mogu ići po 'kavama' kao
neki moji prijatelji.Kukaju kako je teško,isto nemaju para,a svaki dan su na kavi,i to više puta.Vrijeme je nikakvo za šetnju.A i nitko
se ne želi šetati.Svi bi samo sjedili i pričali uz kavu.I šta
da drugo radim?Istina,čitam knjige pa i nisam baš 24h na fejsu.
A ubija me i *on*.Mislim da on fakat ne zna što hoće.
Priča o *njemu* je preduga..
