fallin` apart
Hm, probudih se i upalih comp… Nisam znao što da radim pa sam otvorio word da čitam «ono-što-sam-nekada-pisao». Možda će ispasti egocentrično ali krenulo mi je par suza niz oči… Evo, i sad pišem ovo me još uvijek drži neki osjećaj sjete… Ali mislim da si ne bih trebao dozvoljavati depru ovako rano ujutro.
Baš sam bio gledao neke tekstove i tako mi je žao što sam sve, ali baš sve izbrisao. Mislim, bilo je tu jako dobrih tekstova… ali eto, ne isplati se žaliti…
I tako…
Inače, «otkrih» novi osjećaj. Nazvati ću ga «OSJEĆAJ NORMALNOSTI». Znam da zvuči malo blesavo, ali kad bolje razmislim – naziv je totalno prikladan. I totalno sam happy jer je netko meni zbilja drag odgovoran za taj osjećaj. Nakon svih onih mjeseci u depri, žalovanju, pokušavanju shvatiti gdje su stvari krenule po zlu… konačno sam sretan. Iako, i to «sretan» treba uzeti s rezervom.
Mislio sam da će pomirba dovesti do totalnog preokreta u mom životu.
Nije.
U početku sam zato taj osjećaj normalnosti miješao s osjećajem razočaranja. Ali kada razmislim – shvatim da razočarenju nema mjesta. Jer mi je stvarno ok i nemam se na što žaliti. Zaljubljen sam… i sve to…
***
Nažalost, sve što mi se dogodilo u zadnjih mjesec dana je dovelo do još veće konfuzije mojih osjećaja i mišljenja. Ali više te konfuzije nemam namjeru iznositi na blogu. Jer sada znam da će me on slušati svaki put kada mu nešto imam za reći…
A, uostalom, tako i jest najbolje…
|
