Ovo je samo moj djelić prostora na mreži, ha, ha !!!
28.11.2005., ponedjeljak
... u Dnevniku o DružbAdriji...
Ako je 'ko gledao dnevnik HRT-a jučer, mogao je napokon vidjeti prilog o DružbAdriji. Ovim putem mogu samo pohvaliti Gorana Milića i Branku Šeparović o izvrsnom prilogu o tom nebuloznom projektu. Napokon se neko odlučio sa puno argumenata u (relativno) malo vremena razotkriti sve moguće pogubne aspekte gradnje naftovoda.Ostaje još samo na našim političarima da kažu konačno i službeno "ne" provedbi tog sporazuma. Nadajmo se uskoro. Za dobrobit cijele Hrvatske. |
25.11.2005., petak
Jebi ga...još nije definitivno pa,pa !
|
Ipak još nije definitvno gotovo sa DružbAdriom. Jučer u dnevniku Rusi tvrde da nisu odustali od naftovoda. Odustat može samo Hrvatska, što će biti odlučeno u Saboru. Znači da još ima šanse da se neki kreteni sjete da proguraju taj projekt. Glavna prepreka provedbi projekta je studija o zaštiti okoliša. Ta studija je , ja mislim, već tri puta "pala" na ispitu, tj. nije prihvaćena jer je bila nepotpuna. Pred otprilike godinu i pol dana bio sam u društvu čovjeka (bivšeg saborskog zastupnika) koji je bio zadužen za pravnu stranu te studije. U neformalnom razgovoru on se osvrnuo na tu studiju za koju je rekao da neće nikad (pa ni kod nas ?!) proć. Ali da se sve uredno plaća, on da ponovno piše ispravke, pa ispravke ispravaka, a država kešira. Taj projekat od početka smrdi (ne samo po nafti), nemam baš puno informacija ali mi se čini da je tu opet na snazi oprobani hrvatski recept za isisavanje love iz džepova poreznih obveznika. Na kraju ćemo vjerojatno bit sretni jer nismo dobili naftnu opasnost, bez obzira što nas je to prilično koštalo. Sretni mi, sretni političari, sretni valjda i Rusi ... Kakva sreća, kakva radost... |
24.11.2005., četvrtak
Pa, pa... DružbAdria...
Jučer se kroz novine provlačila jedna vijest kojoj mediji nisu davali bog zna kakvu pozornost. Spomenuta je kao vijest treće kategorije koja je objavljena da malo popuni novinski prostor. O kojoj je temi riječ? O projektu DružbAdria kojim bi Rusi za svoju naftu gradili naftovod koji bi završavao u Omišlju na otoku Krku gdje bi se ukrcavala na «tankerčiće» i nastavljala svoj put kroz Jadransko more dalje do odredišnih luka. Objavljeno je da su Rusi odustali i da će svoj naftovod usmjerit na Baltik. Kada se prije nekoliko godina najavio posao s Rusima to je skoro pa bio događaj stoljeća, Hrvatska bi mogla godišnje zarađivat 200 milijuna dolara od naftovoda. Super! Sada kada su Rusi odustali (jer više ne mogu čekat) to se smatra političkim i poslovnim porazom jedne države, pa se i ne piše, a kamoli govori o tome. Da čovjek ne povjeruje. Ali bez obzira, to je jedna od boljih vijesti u Hrvatskoj u posljednje vrijeme. Spasili smo bar za sad ovo naše more i priobalje od moguće katastrofe izlijevanja nafte koje bi našu (jedinu) uspješnu gospodarsku granu – TURIZAM (pitam se da li je 'ko bio razmišljao o mogućim posljedicama na turizam) bacila na koljena za tko zna koliko vremena pa bi nam onda za ku**c bilo tih pišljivih 200 mil. $ od nafte. Jebote, kako ljudi kad im spomeneš neku cifru postanu kratkovidni. Pa ne znam kako im nije palo napamet šta bi se desilo da se izvrne taj jedan super tanker u Jadranskom moru koje je super zatvoreno. Valjda im je moguća težina džepova bila blokirala mozak. Svim onim udrugama i građanima koji su digli glas protiv tog kretenskog projekta i ustrajali u svojoj borbi vodeći se argumentima i zdravim razumom treba u Omišlju podignut spomenik jer vjerujem da je malo ljudi svjesno kakve je katastrofalne posljedice ovaj projekt mogao imati za cijelu RH. Ma koliko drugi šutjeli o tome : Ovo je velika pobjeda građanske Hrvatske nad političkom !!! |
21.11.2005., ponedjeljak
Adeesel
Eto i ja se malo modernizirao. Nabavio ADSL (adeesel). Jučer sam ga malo isprobavao i brži je, što jest, jest. Neznam koliko ću koristi imat od njega i koliko ću ga koristit jer sam ga instalirao doma, a sve šta radim na kompu (i blogam) radim na poslu gdje još uvijek imamo ISDN jer nam je firma locirana u selendri pa ADSL tu još neće doć barem dve-tri godine. Moj "kućni" adeesel će koristit najviše moja bolja polovica. Ajde bar da se s nečim zabavlja kad mene nema nikad doma. Hm, ko zna možda ima kakvu drugu zabavu a da ja i neznam. Jebote nisam na to ni mislio, a ja joj uveo adeesel... glupan... . Morat ću pratit količinu skinutih podataka... ako ih bude malo, to će značiti da moja draga baš i ne koristi adeesel. U tom slučaju.... morat ću instalirat kameru... nema mi druge... |
10.11.2005., četvrtak
Napokon nešto pametno od naših političara
Već dugo nisam pročitao jedan ovako dobar članak nekog našeg političara. Predsjednik Mesić je iznio svoje stajalište o neoliberalnom kapitalizmu danas u svijetu i dao osvrt na daljnji razvoj političkog uređenja. Toplo preporučam svima koje zanima navedena tema da pročitaju članak...Preneseno: Novi List, 6.11.2005 POZIVAM NA PROMJENU KAPITALIZMA Da bi se razjasnio moj odnos prema modelu neoliberalnog kapitalizma, valja – mislim – najprije raščistiti s dvije stvari. Prvo, ja sam političar i u svemu što razmatram, u svemu o čemu razmišljam, tražim moguće implikacije na političkoj sceni. Pa tako danas, gledajući što se događa u svijetu oko nas, ne mogu a da ne primijetim rastuće nezadovoljstvo građana učincima neoliberalnog modela i da se ne zapitam u kakve bi mutne vode to nezadovoljstvo možda moglo skrenuti. Drugo, ja sam neposredno izabran na funkciju prvog čovjeka u državi, ja sam na toj funkciji – da podsjetim – kao jedini u Hrvatskoj, zahvaljujući izravno na izborima izraženom povjerenju građana. Sukladno tome, potpuno je jasno da je jedan od mojih zadataka, da tako kažem, živjeti s građanima, dijeliti njihove brige, baviti se onime što ih tišti. Poslodavci to ne vole čuti Hrvatska, naravno, nije jedina zemlja u kojoj smo svjedoci neobuzdanog kapitalizma koji je gotovo potpuno izmaknuo svakoj kontroli, uključujući i kontrolu države. U svojoj neoliberalnoj varijanti kapitalizam se razvija, ne samo u tranzicijskim zemljama nego u znatnoj mjeri i u razvijenim državama, na način da u sve većoj mjeri udovoljava interesima kapitala, a u sve manjoj interesima i potrebama građana. Meni je jasno da predstavnici kapitala, odnosno poslodavaca, to ne vole čuti, odnosno da će to čak i opovrgavati, no činjenice su tvrdoglave i one pričaju svoju priču. Spoj kapitalizma i socijale koji je obilježio, barem u razvijenim zemljama Europe (Sjedinjene su Države uvijek bile posebna priča), razdoblje poslije Drugoga svjetskog rata, pokazao se na početku 21. stoljeća prevelikim teretom za kapitalizam u njegovom neoliberalnom izdanju. Pa se prišlo »kresanju« socijale, e da bi kapital preživio i mogao se dalje oplođivati, odnosno donositi profit. I ona područja na kojima je socijalni element bio dominantan, ili barem naglašeno prisutan, stjerana su u okove isključivo tržišne logike, po kojoj je sve roba, sve ima svoju tržišnu cijenu i sve se proizvodi samo da bi se moglo uz dobit prodati. Sustav u povlačenju Sustav funkcionira, na to danas upozoravaju i neki eminentni stručnjaci u zapadnim zemljama, na premisama povlačenja, u najvećoj mogućoj mjeri, države iz sudjelovanja u gospodarstvu, otvaranja barem u načelu domaćih tržišta međunarodnoj trgovini i investicijama, privatiziranja usluga i servisa te prirodnih resursa, odricanja od izrazito zaštitnih klauzula u radnim zakonodavstvima, uspostavljanja snažne nacionalne i međunarodne zaštite prava privatnoga vlasništva te provođenja konzervativne fiskalne politike, čak i na štetu javnoga zdravstva i blagostanja. Bolesnici na udaru A kada smo već kod vrlo osjetljivog područja zdravstva, odnosno zdravstvene zaštite, mislim da se krajnje jasno mora reći kako smo došli do situacije u kojoj zdravlje postaje luksuz, odnosno u kojoj će kvalitetna zdravstvena zaštita i liječenje biti dostupni samo onima s dubokim džepom. Opet ne mislim samo na Hrvatsku gdje su neki lijekovi nužni za tretiranje terminalnih bolesti dostupni samo onima koji ih mogu platiti, a cijena je enormno visoka. Mislim i na zemlje poput Njemačke, gdje nije neuobičajeno na ulicama vidjeti demonstrante s parolama koje poručuju da »zdravlje ima prednost pred profitom«. U toj istoj Njemačkoj, u interesu udovoljavanja logici kapitala, provode se fuzioniranja bolnica uz otpuštanje zaposlenih, skraćuje se prosječno vrijeme bolničkog liječenja i da dalje ne nabrajam. Nemilosrdno iskorištavanje Ukratko: neoliberalni model počinje funkcionirati kao da je sam sebi svrhom, a cijeli se društveno-ekonomski sustav počinje ponašati kao da mu je primarna zadaća udovoljavati svojim potrebama, dakle brinuti se za vlastito održavanje, a ne biti okvir za zadovoljavanje potreba građana. Kao političar smatram takvo stanje neodrživim na dugi rok. I još nešto: smatram svojom dužnošću na to upozoriti, jer povijest nije baš siromašna primjerima koji pokazuju koje političke snage u pravilu iskorištavaju nezadovoljstvo obespravljenih i osiromašenih građana, odnosno kamo skreću zemlje čiji su građani u većini dovedeni u stanje u kojemu postaju lak plijen demagoga, koji će se predstaviti kao borci za njihova prava i interese. Da budem do kraja određen: stanje u kojemu građani osjećaju da su prepušteni sami sebi i svojoj zloj sudbini, da se sustav pretvara u stroj za njihovo nemilosrdno iskorištavanje, a da im za uzvrat ne daje ono najnužnije što im treba, ili ne daje dovoljno kao kompenzaciju za njihov rad, odnosno da ih po kratkom postupku odbacuje čim ih više ne treba, bez obzira na posljedice, idealno je tlo za bujanje populističkih, autokratskih, desno orijentiranih ideologija i snaga. Sve se mijenja Moram još jednom reći: ja sam političar, nisam ekonomist. Ali, ne razumijem ni ekonomiste, a ni neke druge koji »na nož« dočekuju ovakva moja razmišljanja. Odnosno – ne razumijem nikoga tko se snebiva ako se kaže da je model neoliberalnog kapitalizma dotrajao, kako mu je istekao rok. Onaj, tko to drži svetogrđem, čini mi se da ne može niti shvatiti niti prihvatiti evoluciju. Jer, zar nije tako da se sve razvija? Zar ne napredujemo i ne mijenjamo se na svim područjima? Zar danas nije savršeno normalno ono, što je još jučer bilo nezamislivo? Sve dakle ide dalje, sve se mijenja, ništa nije zadano za sva vremena, ništa nije nepromjenjivo. Pa zašto bi onda neoliberalni kapitalistički model bio »zadana veličina«, odnosno »sveta krava«? Ima li u tome logike, ili takvo gledište odskače od cjelokupnog dosadašnjeg razvoja ljudskog društva? Smatram da je odgovor na to pitanje jasan svakome mislećem čovjeku. I robovlasnici su se opirali Za što se u takvoj situaciji zauzimam? Prije svega protiv sam robovanja dogmama bilo koje vrste i »boje«. Protiv sam proglašavanja jednog modela, bilo kojega modela uređenja društvenih pa i gospodarskih odnosa, najvećim dostignućem ljudskoga uma. Sve u svoje vrijeme – kako se to lijepo kaže. I robovlasnici su se opirali urušavanju robovlasničkog sustava i feudalci su nastojali održati feudalni ustroj, no razvoj je nezadrživo išao dalje. Smatram, dakle, da najprije moramo prihvatiti postavku kako ni neoliberalni model nije završna točka nego tek jedna etapa u razvoju. Smatram da treba otvorenog duha prići razmatranju alternativnih modela, odnosno iduće faze u razvoju. Ne zagovaram revoluciju Znam da će biti onih koji će me zbog toga što inzistiram na dobrobiti građana, na socijalnom elementu, olako proglasiti zagovornikom povratka na nadvladani socijalistički model i njegovu dirigiranu, odnosno plansku privredu. Takvima zaključno mogu samo ponoviti ono što sam rekao na zagrebačkom summitu zemalja srednje Europe, na kojemu sam – imajući uz ostalo u vidu i neuspjehe referenduma o europskom ustavu u Francuskoj i Nizozemskoj – odlučio otvoriti ovu temu: ja ne zagovaram niti revolucionarne promjene, niti bilo kakav korak prema natrag. Ja u svemu, pa i u gospodarstvu, mislim da se može i mora ići samo prema naprijed. Dakle, ja pozivam na kreativno promišljanje i na evolutivnu promjenu. Dao sam poticaj. Na redu su drugi – od stručnjaka do najšire javnosti. PREDSJEDNIKOVE TEZE * U svijetu raste nezadovoljstvo građana * Kao predsjednik dijelim brige građana * Neoliberalni kapitalizam sve više udovoljava interesima kapitala, a sve manje građana * Poslodavci to ne vole čuti, ali činjenice su tvrdoglave * Spoj kapitalizma i socijale pokazao se na početku 21. stoljeća prevelikim teretom za kapitalizam pa se prišlo »kresanju« socijale * Socijalni element stjeran je u okove isključivo tržišne logike, po kojoj je sve roba i sve se proizvodi samo da bi se moglo uz dobit prodati * Sadašnji sustav funkcionira uz odricanje od zaštitnih klauzula u radnim zakonodavstvima te uz konzervativnu fiskalnu politiku, čak i na štetu javnoga zdravstva i blagostanja * Zdravlje postaje luksuz * Neoliberalni model počinje funkcionirati kao da je sam sebi svrhom * Stanje u kojemu građani osjećaju da su prepušteni sami sebi i svojoj zloj sudbini, idealno je tlo za bujanje autokratskih ideologija i snaga * Ne razumijem nikoga tko se snebiva ako se kaže da je model neoliberalnog kapitalizma dotrajao * Sve ide dalje, sve se mijenja, pa zašto bi onda neoliberalni kapitalistički model bio »sveta krava« * Otvorenog duha treba prići razmatranju alternativnih modela * Ja ne zagovaram revolucionarne promjene, ni bilo kakav korak natrag * Pozivam na kreativno promišljanje i na evolutivnu promjenu Čime je Mesić narušio monotoniju Croatian summita Ekskluzivnim autorskim tekstom za Novi list, predsjednik Republike Stjepan Mesić pristao je preciznije objasniti svoju nedavnu kritiku neoliberalističkoga kapitalizma, koji je već dugo jednom od glavnih tema relevantnih globalnih javnih rasprava, naročito unutar Europske unije. Tema je u Hrvatskoj postala zanimljiva nakon što je predsjednik Mesić svojom kritikom neoliberalnog kapitalizma narušio konsenzualnu monotoniju nedavnoga Croatian summita, izazvavši čak nezadovoljstvo dijela predstavnika snažnih multinacionalnih tvrtki okupljenih na tome srednjeeuropskom skupu na vrhu. Podsjetimo, predsjednik Mesić u svojemu je izlaganju posljednjega dana Croatian summita, 15. listopada, ustvrdio da je neobuzdanome kapitalizmu »istekao rok trajanja«. »Kao ključnu tezu, svjesno provokativnu, izdvojio bih sljedeće: određeni zastoj u realiziranju političkog projekta ujedinjene Europe dobrim je dijelom prouzročen nezadovoljstvom građana konzekvencama neoliberalnog gospodarskog modela, koji su oni počeli poistovjećivati s ujedinjenom Europom«, rekao je predsjednik, dodajući da takav oblik gospodarskoga razvoja gubi potporu. »Moramo smoći snage za iskorak iz sadašnjeg modela, odnosno priznati kako mu je istekao rok trajanja.« Taj je predsjednikov istup izazvao kritike u ovdašnjoj javnosti, ali i u inozemnim gospodarskim krugovima. Naš je list stoga odlučio od predsjednika Republike zamoliti objašnjenje njegovih stavova, na što je s Pantovčaka stigao prijedlog da predsjednik sam napiše što misli o toj temi. Evo njegovoga teksta, uz nadu da će, u krajnjem slučaju, pridonijeti boljem životu onih kojima neosjetljivost neoliberalizma ponajviše šteti |
08.11.2005., utorak
..............
|
Nemam inspiracije, a bogami ni vremena za pisat nove postove. Neznam šta da smislim, tek toliko da nešto napišem, .........hm.........hm..... . Dobro, evo ovo je glupo ali je bar nešto. Inače je to vic, ali ja ću ga postavit kao pitanje.... da vidim ako znate taj vic... Pošto je bio nedavno halloween... ŠTA OSTANE KAD SPALITE VJEŠTICU ? odgovori: |