moonkitty

Sada malo drugacija tema.

Pisati cu o tome kako zivot moze bit lijep u trenutku, ispunjen i opustajuc.

Bilo je to davno, nisam bila bas raspolozena ali sam ipak odlucila idem se ja malo prosetat sama.
Isla sam tu u mom mjestu u poznatu šumu koja je bila prekrasna.

Svuda su bila stabla, visoka, zelena, gusta i uska cestica koja je vodila kroz tu sumu.
A jos ljepse od svega oko te šume s obje strane more koje se vidi kroz male prazne prostore izmedu grmica i stabla.

Odlucila sam duboko udahnut sve svoje brige od poslovnih do privatnih stavit po strani i samo uzivat u trenutku. U trenutku kojem sam se nalazila u divnoj panorami s divnin mirisima. I tako sam ja šetala i promatrala. Srela sam mnogo sitnih zivotinjica kojih prije nebi nikad ni primjetila kako isto ili rade ili se opustaju ili se igraju jedni s drugima.
Leptiri su letili krasili mi pogled jos vise, more je bilo mirno i opustajuce.

Kroz tu moju setnju naucila sam kako treba uzeti barem jednom tjedno pauzu od svega i zaustaviti vrijeme i brzinu i priustiti si ovako nesto kao sto sam si ja.
S time sam napunila svoje baterije, upoznala i susrela se s puno novih bica koje su u u nasim burnim zivotima skoro pa i neprimjetne.


Nadam se da cu s svojom kratkom pricicom pomoc nekome i motivirat da uzme vrijeme za punjenje baterija.


Ostavit cu par slikica te šume kako bi Vam mogla bolje ocarat o cemu pricam.

Oznake: život, mo, snaga