just keep walking....and breathe.
26.06.2007., utorak
Luk je zao.
Prekrasno. Par noći za redom sam sanjala savršen način za zaraditi pare i ničega se ne sjećam. Sjećam se da je ideja bila izvan granica genijalnosti čak, sjećam se da je bilo nemoguće tu ideju zakonski sjebati, sjećam se da sam grozničavo u snu pokušavala zapamtiti sve. Ali ne, ne sjećam se ničega drugog. Apsolutno ničega. Osjećam se posrano.Također, neki dan sam se ustala usred noći, naškrabala na papirić ˝Nitko nije zapravo nekompetentan govoriti o umjetnosti samo je to nekada efekt - car je gol.˝, te sam ponovno legla spavati. Nemam pojma na što sam mislila i što to znači. Podsvijest je uzela maha u zadnje vrijeme i zaboravila sam kako je to pobjeći u san. To se sve nekako poklopilo sa jedenjem luka u golemim količinama. |
