just keep walking....and breathe.
16.09.2006., subota
Ovo je pjesma Maka Dizdara a između su bile moje pizdarije koje sam ipak maknula jer su bile pizdarije. Aha, ipak je nešto ostalo.
Prvo slovo o čovjeku Satvoren u tijelu zatvoren u koži Sanjaš da se nebo vrati i umnoži Zatvoren u mozak zarobljen u srce U toj tamnoj jami vječno sanjaš sunce Zarobljen u meso zdrobljen u te kosti Prostor taj do neba Kako da premostiš ? Put mi treba za odmak a ne za bijeg. Kao što se trebaju pojesti ćevapi u pizzi radi kulinarskog eksperimenta. Trebalo bi se sve. Puno se smješiti. Tko je napisao ˝Mama volim te˝ i ˝Tata ti si lud˝? Drugo slovo o čovjeku Zatvoren u rebra zarobljen od srebra I kad si visokan bjelji ni od sebra Satvoren u tijelu zatvoren u koži Sanjaš da se nebo sa tom zemljom složi Otrgnut od neba žudiš hljeba vina Al u domu tvome Kad će domovina? I u redu je pričati gluposti, raspravljati o tome da li je crno-bijeli film manje značajan. Zapitkivati se kada je fotografija prestala biti dokumentaristička i da li je ikada bila takva. Gledati zeku kako trči po livadi i htjeti ga pojesti ili ga samo htjeti gledati. Treće slovo o čovjeku Zatvoren u meso zarobljen u kosti Pa ce tvoje kosti tvoje meso bosti Otrgnut od neba želiš hljeba vina Kamena i dima samo ima svima Od te ruke dvije tvoje jedna nije Jedna drugu ko da Hoće da pobije? Trebao bi paziti na svoj mjehur i povjeriti ga u ruke doktora. Haha. Vidjela sam ga kako se skriva iza objektiva. Vidjela sam ga na uglu jedne ulice. Bez noge. I sa sladoledom u ruci. Bačena je atomska bomba. Četvrto slovo o čovjeku Zatvoren u mozak zarobljen u srce U toj tamnoj jami vječno zoveš sunce Sanjaš da se nebo približi i vrati Tijelo se kroz vlati u pijanstvu klati U žilište slišćen zatvoren u krvi U tom kolu bola Potonji il' prvi? Ameba. Češljugar. Molim vas, odstranite mi strah. Nikad kao Bane. Ja želim ići u Pariz samo zato da mogu popiti vino u bijednom restorančiću dok svira ulični svirač. Jebeš muzeje. Koliko su se samo nakrali ti Francuzi. Peto slovo o čovjeku U tom kolu bola ni potonji ni prvi Igrište si strvi i ročište crvi Zaplijenjen od tijela greb za sebe djela Kad ce tijelo samo da Postane djelo? (Glup. Glup. Glup. Govno licemjerno. Eto, sada mi je lakše.) |
