just keep walking....and breathe.
22.08.2004., nedjelja
0 ° 0 ° 0 0 0 0 0
Eto. Još jedna rukotvorina. Lampa. Palmine grane i komadi razbijenih pivskih boca. Sadržaj prethodno popijen od autorice. Napravljeno na prošlom Otokultivatoru. |
Završila sam izradu svjećnjaka. Ima zainteresiranih? Dajte, trebaju mi pare... |
Slika nastala u doba kada sam bila poprilično inspirirana vezivanjem, željom za neuniformnošću, seksom... Zapravo, još se poprilično bavim prvim i zadnjim od navedenog. Hm... |
|
Sranje. Napisala sam cijeli post i izbrisao mi se. Sranje. No, eto ponovno... Slučajno sam danas zalutala na svoj blog (:D), pa pomislih, eto, da napišem štogod. U petak sam se napila kao guzica. Ali totalno. Shvatila sam da je skroz ok imati frenda sa bazenom. Negdje oko 2 u noći (ili prije?) smo svi završili u bazenu. Djeca nenavikla na takav luksuz. Skupa sa alkoholom. Neki su, mojom intervencijom, ostali bez bokserica. D. sori:) Jučer mi je frendica ispričala da su ona i B. doslovce plakali od smijeha na ovaj prizor: D. i ja rigamo zajedno u WC, gurajući se glavama. Zato vrijeme S., čiji je stan, stoji u tuš kadi i riga po sebi. B., treći frend riga u lavabo jedva stojeći na nogama. Nešto kao ratna zona. Jebemu,sve bih dala da se sjećam toga... Danas mi opet fali Berlin. Strašno. Mislim da bih mirne duše mogla otići iz Zagreba. Nemojte me krivo shvatiti (ako tko ovo čita :)), volim Zagreb. Na način na koji se voli grad u kojem ste proveli divne trenutke. Volim grad. Mentalitet manje. Puno manje. Prekrasan mi je osjećaj biti u gradu poput Berlina u kojem nitko nije frik na ulici. Ljudi ne bulje u vas ako ste drugačiji. Ne bih se bojala veličine grada, ne bih se bojala da se ne izgubim u masi. Ne znam, teško je to objasniti. Arhitektura, ljudi, klubovi, osjećaj... ah. Dogovaram se nešto za Melin večeras ali mislim da ću odjebat dogovor. Ne bi mi sada pasao Melin. Ostat ću doma i raditi nešto. Možda stavim ovdje slike nekih svojih radova. Ako savladam tehnologiju.:) |
