;2/6yzu.jpg)
Mozgalice
29.03.2007., četvrtak
Vladimir Kramnik, četrnaesti i trenutni svjetski šahovski prvak
 Svi šahovski prvaci svijeta, kroz povijest, bili su izimno genijalne osobe. O svakom od njih možemo samo govoriti u hvalospjevima. Govorimo o šahu i na tome ćemo ostati. Ali ipak neki od njih su genijalniji, pa netko preferira Aljehina, netko Capablancu a netko pak Kasparova ili Karpova. Najveći broj ljubitelja šaha ipak simpatizira Fischera, no trenutni prvak svijeta, četrnaesti po redu, ima sve veći broj poklonika. Kad netko s 25 godina postane svjetskim prvakom moguć je samo jedan zaključak – riječ je o iznimnom šahovskom talentu. Upravo to je postigao Vladimir Kramnik pobjedom nad Garijem Kasparovom 2000 godine u Londonu, a naslov svjetskog prvaka potvrdio je pobjedom nad Bugarinom Veselinom Topalovim u Elisti. Zašto Anand, Karpov, Short ili pak netko čatvrti nije uspio pobijediti velikog Garija nego je to učinio Kramnik ? Može se čak reći da je Kasparov od svih igrača najviše cijenio Kramnika koji mu je bio sekundant u meču s Anandom. Ipak moramo reći da poslije meča i gubitka s Kramnikom Kasparov okreće ploču i javno blati Kramnika. Ali ipak ovo nije priča o njemu. Kramnik je kao i najveći šahovski prvaci naučio šah veoma rano, kao četverogodišnjak od oca akademskog kipara.Dječaku je posvećena velika pažnja, kao petogodišnjak dobivao je lekcije u rodnom gradu Tuapseu na Crnom moru. Kad mu je bilo deset godina ima je već dvije pobjede nad velemajstorima, a sa 16 postao je svjetski omladinski prvak. Početkom devedesetih godina gubi kvalifikacijski meč sa Gatom Kamskym u New Yorku. Postoje neprovjerene priče da je u to vrijeme Vladimir bio sklon „nešportskom životu“ , bio je žestoki pušač a i alkohol mu nije bio stran. Kramnik izvlači pouku iz toga meča, mijenja stil života. Uskoro gubi od Širova i to mu konačno otvara oči i počinje ozbiljan rad na šahu, gotovo deset sati na dan. Iza njega je uskoro ostao ovaj loši period i od tada počinje teći njegova uspješna karijera prekinuta nakratko bolešću, ali samo nakratko. Dakle 2000. postaje svjetski prvak pobjedom nad Kasparovom, i taj meč je već postao povjesni. U tom , pomalo čudnom meču,uostalom kakvi su i ostali Vladimirovi mečevi, Kasparov je izgubio praktično bez igre. Nogometni fanatici bi rekli da nije prešao centar. Short je izjavio da je to zato jer Kramnik zna kako Gari misli, hm !, ako je to točno to ipak nije dovoljno da se dobije jedan od najvećih šahovskih genija do sada – pobjednik je postavio nepremostivi „Berlinski zid“ čudu iz Bakua. Tko zna možda je slična situacija bila u nedavnom meču s Topalovom u kojem je Kramnik ponovno osvojio(potvrdio) naslov svjetskog prvaka. No, govoreći o tom meču ne krije razočarenje: „Smatram da postoji jasna granica koja se ne smije prelaziti čak i kad je u pitanju naslov prvaka svijeta. Očevidno je da Topavljeva ekipa ne drži do toga. Meni je bilo vrlo neugodno gledati sve te ružne postupke i slušati gromoglasne optužbe. Bio sam vrlo nezadovoljan što igra izlazi iz okvira šaha i ulazi u prljav psihološki rat.Sve te intrige i psihološki pritisci imali su jedan cilj – izbaciti me iz ravnoteže. Što se tiče hipnotizera u Elisti, to me baš zabavljalo. Nisam tome pridavao nikakav značaj.Kažu mi da je u Topavlovljevoj ekipi bio čovjek koji je dolazio na svaku partiju i sjedio ondje s nekim 'umnim naporom ' na licu. Očigledno je bio promašena investicija“. Početkom godine Vladimir je uplovio u bračnu luku, živi na relaciji Pariz-Moskva i što više poželjeti. |
- 20:21 - Komentari (1) - Isprintaj - #
22.03.2007., četvrtak
Gari Kasparov
 Gari Kasparov rođen je kao Harry Weinstein. Otac mu je bio židov, a majka Armenka, djevojačkog prezimena Kasparjan. Roditelji su mu se rano razveli i majka je svoje prezime promijenila u rusku varijantu Kasparov. Sa 12 godina Harry je uzeo majčino prezime i "rusificirao" ime.Rano je skrenuo pažnju na sebe izuzetnim talentom. Od 1974. uči u šahovskoj školi koju je vodio bivši svjetski prvak Mihail Botvinik. Godine 1976, kao trinaestogodišnjak, osvojio je prvenstvo SSSR za igrače do 18 godina.Svjetska šahovska javnost ga je upoznala godine 1979. kada je uvjerljivo pobijedio na turniru u Banja Luci. Slijedeće godine priznat mu je naslov velemajstora. Brzo je napredovao. Godine 1982. na prvenstvu SSSR podijelio je prvo mjesto s Lavom Psahisom.Uz profesionalno igranje šaha, bio je odličan student anglistike. Rado čita poeziju i napamet zna mnoge pjesme Jesenjina, Ljermontova i Jevtušenka. Fizički je snažan, igra nogomet i vozi bicikl.U mečevima kandidata 1983. g. postiže uvjerljive pobjede. U četvrtfinalu pobjeđuje Beljavskog 6-3, u polufinalu Korčnoja 7-4, te u finalu Smislova 8,5-4,5. (Smislov je tada imao 62 godine. Bio je svjetski prvak 1957-1958, pet godina prije Kasparovljevog rođenja!)Kasparov je sa 21 godinom bio najmlađi igrač koji je igrao meč za prvenstvo svijeta. Nasuprot njega bio je Anatolij Karpov, svjetski prvak od 1974, s 33 godine na vrhuncu snaga.Neobičnim spletom okolnosti, u toku šest godina Kasparov i Karpov odigrat će čak pet mečeva za svjetsko prvenstvo. Obojica u to doba daleko nadmašuju sve ostale svjetske šahiste. U tim su mečevima odigrali ukupno 144 partije.Ovo je najdulji meč u povijesti šaha, i to će sigurno zadugo i ostati. Imao je izrazito neobičan tijek i još neobičniji završetak.Igralo se po pravilima usvojenim 1974: igra se dok jedan igrač ne postigne šest pobjeda, bez ograničenja trajanja meča. U slučaju poraza, bivši svjetski prvak ima pravo na revanš-meč u roku od godinu dana. Meč je započeo u Moskvi, u jesen 1984. Kasparov je započeo samouvjereno, agresivnom igrom koja mu je do tada donosila uspjeh. To je međutim bilo lakoumno protiv izvrsno pripremljenog Karpova, vrhunskog majstora obrane i duboke strategije. Hladnokrvno je odbijao napade i postizao pozicijsku prednost. Nakon devet partija rezultat je bio 4:0 za Karpova i izgledalo je da je sve gotovo.Tada Kasparov naglo mijenja taktiku. Počinje igrati solidno, bez rizika, izazivajući protivnika da napada kako bi postigao još dvije pobjede. Karpov međutim ne želi preuzeti veći rizik, vjerojatno u nadi da će posve poniziti mladog suparnika pobjedom od 6:0. Rezultat je bila serija od 17 remija! Zatim je Karpov dobio 27. partiju i poveo 5:0. Konačno, međutim, Kasparov dolazi do pobjede u 32. partiji. Slijedi nova serija od 14 remija! Kasparov je nevjerovatno hladnokrvno sputavao svoj temperament, Karpov je bio jednako nevjerovatno neprodoran.Igralo se već peti mjesec i oba igrača su bila isrcpljena. Onda Kasparov dobiva dvije partije zaredom, 47. i 48, i smanjuje na 3-5. Meč najednom opet postaje napet; godine 1978. Karpov je protiv Korčnoja vodio 5:2, zatim je Korčnoj izjednačio, da bi Karpov ipak dobio 32. partiju i tako pobijedio sa 6:5.Sovjetska se šahovska federacija tada odlučila ne neobičan potez: zatražili su od predsjednika FIDE Florencia Campomanesa da meč prekine, jer su oba igrača potpuno iscrpljena. Predloženo je da se meč poništi, te da se nakon šest mjeseci igra novi. Oba su igrača to prihvatila; obojica su kasnije tvrdila da su bili izmanipulirani. Karpov je svakako bio u krizi, a Kasparov je ipak još uvijek trebao dobiti tri partije, a da ne izgubi nijednu.Odluka o prekidu izazvala je lavinu polemika u šahovskom svijetu, ali bila je definitivna. Tako, nakon pauze od šest mjeseci, akteri su se ponovo susreli u Moskvi. Pravila su u međuvremenu bila promijenjena: dužina meča ograničena je na maksimalno 24 partije, s tim da se meč prekida ako neko postigne šest pobjeda. U slučaju da je nakon 24 partije rezultat neodlučan, svjetski prvak zadržava titulu. Ostalo je i pravo prvaka na revanš.Borba je bila vrlo napeta i izjednačena. Nakon 23 partije, Kasparov je vodio 12-11. Posljednju partiju Karpov igra na sve ili ništa, ali gubi; tako Kasparov, star 22 godine, postaje 13. prvak svijeta, najmlađi u povijesti! Velemajstor Dražen Marović pisao je tada u Šahovskom glasniku da je Kasparov zasluženo pobijedio. Bio je energičan i dosjetljiv, s teorijskim novinama i zbunjujućim žrtvama. Bijelima je uspijevao zahvatiti inicijativu, crnima se odlično branio u daminom gambitu i sheveninškoj varijajanti sicilijanke. Karpov je imao pravo na revanš, i tako je nepunih godinu dana nakon prethodnog igran i treći meč. Kasparov pobjeđuje 12,5-11,5. Ne prolazi ni godinu dana, a veliki se protivnici ponovo susreću. Karpov je pobjedom u meču kandidata ostvario pravo na novi meč. Ovoga puta Kasparov je bio pred porazom. Pri rezultatu 11-11, grubim prijevidom gubi 23. partiju. Karpov vodi 12-11 i treba mu remi u posljednjoj partiji, dok Kasparov mora igrati na pobjedu. Za razliku od Karpova u drugom meču, on uspijeva pobjediti. Tu je partiju, najvažniju u svojoj karijeri, dobio u Karpovljevom stilu: dugoročnom igrom na sitne prednosti uspio je dovesti do pobjede malo bolju konačnicu. Neriješenim rezultatom u meču sačuvao je naslov.U to je doba Kasparov optužio FIDE za pristranost prema bivšem prvaku. Dražen Marović je u Šahovskom glasniku izrazio mišljenje da ima pravo: Kasparov je dvaput branio titulu u dvije godine, koliko Karpov u 10 godina.O toku meča Marović je komentirao da Kasparov po svojoj naravi podsjeća na Aljehina i Talja: kreativan, nagao, impulsivan, često i nepromišljen. Te su slabosti Aljehinu donijele poraze u prvom meču s Euweom, a Talju u drugom meču s Botvinnikom. Ova su dvojica, kao i Karpov, bili metodični, disciplinirani profesionalci.Tri godine kasnije, Karpov je ponovo izazivač, pobjedivši konkurente u mečevima kandidata. Meč je opet bio neizvjestan do kraja. Kasparov pobjeđuje 12,5-11,5.Doba gigantomahije Kasparova i Karpova ujedno je i doba velikih promjena u SSSR, konačno i njegovog raspada i rušenja komunizma. Dva velika protivnika našla su se i politički na suprotnim stranama.Karpov, koji je dva puta odbranio sovjetsku domovinu od nasrtaja emigranta Viktora Korčnoja bio je miljenik starog sistema. Imao je nekoliko političkih funkcija, bio je i podpredsjednik sovjetske (a zatim ruske) šahovske organizacije.Nasuprot tome, Kasparov od početka perestrojke javno djeluje, pružajući oduševljenu potporu Gorbačovljevim reformama, a zatim i Jeljcinu. Kasnije se međutim razočarao u obojici.Njihovo je suparništvo 1990-ih godina dovelo i do borbe za vlast u Ruskoj šahovskoj organizaciji, a i FIDE je u tu borbu bila upletena.Ovo se suparništvo drastično manifestiralo u odnosu prema ratu na području bivše Jugoslavije.Karpov je u prvoj polovici 1990-ih godina više puta posjećivao Srbiju i Crnu Goru. Igrao je na međunarodnim takmičenjima za momčad Agrouniverzala iz Zemuna. Vrhunac podrške Srbiji bilo je odigravanje simultanke u okupiranom Vukovaru 1995. g.Nasuprot tome, Kasparov je izražavao snažnu podršku Hrvatskoj. Više puta je dolazio na odmor i pripreme za mečeve na Crveni otok kraj Rovinja. Igrao je za momčad Borovo Vukovar.Godine 1993. dolazi do velike krize u takmičenjima za svjetsko prvenstvo, koja do danas nije razriješena. FIDE je po uobičajenom sistemu organizirala mečeve kandidata. Pobjednik je bio Englez Nigel Short, koji je u polufinalu pobijedio Karpova, a u finalu Jana Timmana.Do sukoba je došlo kada je Kasparov odbio igrati meč u gradu koji je izabrala FIDE, nezadovoljan ponuđenim nagradnim fondom; sklopio je ugovor o igranju meča u Londonu, uz dvostruko veći nagradni fond. Short se s time složio.Administracija FIDE, ljutita zbog narušavanja njenog autoriteta, povukla je drastičan i besmislen potez: objavila je da Kasparovu oduzima titulu prvaka, a Shortu pravo izazivača, te da će meč za ispražnjeno mjesto prvaka u Amsterdamu igrati Karpov i Timman.Kasparav i Short, te još nekoliko vrhunskih igrača, osnovali su novu organizaciju, Professional Chess Players Association (PCA), koja je bila formalni organizator njihovog dvoboja. Tako su godine 1993. odigrana dva meča. Kasparov je pobijedio Shorta 12,5:7,5 i obranio titulu, a Karpov Timmana 12,5:8,5. Tako je došlo do situacije kao u profesionalnom boksu, s dva prvaka u različitim verzijama. No šahovski svijet je titulu priznavao samo Kasparovu.Administracija FIDE ostaje tvrdoglava. FIDE i PCA organiziraju svaka svoj kandidatski ciklus. U organizaciji PCA odigran je krajem 1995. meč Kasparov-Anand. Igralo se na bolji rezultat iz 16 partija. Prvih osam partija završeno je remijem. Devetu partiju dobiva Anand. U desetoj, Kasparov igrajući bijelima, nalazi teorijsku novost sa žrtvom skakača u 11. potezu u otvorenoj varijanti španjolke. Kasnije žrtvuje i topa i pobjeđuje.Odlučujućom se pokazala slijedeća, 11. partija: Kasparov crnima igra zmajevu varijantu sicilijanke. U posve jednakoj poziciji, Anand odbija ponudu remija; forsirajući, upada u jednostavnu zamku i gubi. Nakon toga Kasparov je dobio još dvije partije i ostvario pobjedu 8-5.Nešto kasnije u organizaciji FIDE odigran je meč Karpov-Kamsky, koji je Karpov uvjerljivo dobio. FIDE je imala velikih problema u nalaženju organizatora tog meča, kojeg šahovska javnost ne priznaje.Zanimljivo je da su Kamsky i Anand odigrali dva meča kandidata: u verziji FIDE u četvrtfinalu pobijedio je Kamski sa 6:4, a u verziji PCA u finalu pobijedio je Anand sa 6,5:4,5.FIDE, koja ima financijske probleme, naglo je izmijenila sistem takmičenja; titula "prvak svijeta FIDE" izgubila je dosadašnji smisao.PCA je također zapala u probleme zbog međusobnog suparništva vrhunskih igrača, različitih interesa sponzora i pritiska FIDE. Kasparov, karizmatična osoba i odličan u odnosima s medijima i sponzorima, praktički sam donosi odluke, kao što je to činili svjetski prvaci u razdoblju 1886-1946. g.Početkom 1998. bilo je objavljeno da će Anand i Kramnik, drugi i treći na rating listi, igrati meč kandidata, nakon čega će pobjednik igrati meč protiv Kasparova. Pod pritiskom predsjednika FIDE Kiršana Iljužminova, međutim, Anand je odustao od meča.U PCA dolazi do raskola. Kasparov hitro raspušta tu organizaciju i uz pomoć španjolskog bogataša i šahovskog mecene Luisa Rentera osniva novu organizaciju World Chess Council (WCC). Za Anandovog zamjenika imenovan je Aleksej Širov; vrhunski igrač, koji je dobio španjolsko državljanstvo, što je svakako utjecalo na odluku.U organizaciji WCC odigran je sredinom 1998. meč Širov-Kramnik; Širov pobjeđuje 5,5:3,5. Meč Kasparov-Širov bio je najavljen za listopad 1998, međutim biva odgođen jer dolazi do sukoba Kasparova i Rentera. Na kraju meč nije ni odigran. WCC je nestala sa scene.Tek pet godina nakon prethodne obrane titule, organiziran je meč u kojem je Kasparov branio titulu. Izazivač je ovoga puta Kramnik. Sponzor i organizator bio je BrainGames Network (BGN). Igralo se opet 16 partija.Kramnik je razradio savršenu taktiku: od početka igra na "umrtvljenje" pozicije, izbjegava komplikacije u kojima Kasparov uživa i čeka da se protivnik "istrči". To je bila taktika koju je primjenjivao Karpov, ali Kramnik je imao više uspjeha.Kasparova je iznevjerila kreativnost: u 15 odigranih partija nije dobio nijednu! Kramnik je dobio dvije, 13 je bilo remi, i tako Kramnik postaje svjetski prvak. Kroz sve te godine, a i nakon gubitka titule, Kasparov, uz rijetke padove, bilježi izvrsne turnirske rezultate. To se nastavilo i nakon gubitka titule u meču. Drži prvo mjesto na svjetskoj rating listi neprekidno od 1983. Na listi od srpnja 2005. ima 2812 bodova, dok drugoplasirani Anand ima 2788. Srpnja 1999. imao je rating 2851, što je najviši domet u povijesti. Kramnik je jedini koji je, osim Kasparova, prešao 2800 bodova (u razdoblju od srpnja 2001. do travnja 2003.).Kasparov je odigrao nekoliko značajnih mečeva protiv računalskih programa, koji su početkom prvog desetljeća postali toliko jaki da dobivaju većinu partija i protiv vodećih velemajstora.U veljači 1996. igrao je meč u šest partija protiv IBM-ovog računala Deep Blue. Izgubio je prvu partiju, ali zatim dobiva tri partije uz dva remija. Svibnja 1997. gubi meč protiv poboljšanje verzije Deep Blua. Pri rezultatu 1-1 uz tri remija, izgubio je posljednju partiju nakon grube grješke u otvorenju. Dugo vremena nakon tog meča Kasparov, a i drugi velemajstori, izražavali su sumnju da je IBM varao, tako što je neki velemajstor u tajnosti provjeravao poteze koje je računalo izabralo. Programi, naime, računaju varijante stotinu milijuna puta brže od čovjeka, ali ponekad se izgube u pozicijama gdje je potrebna dalekosežna strategija, pa ljudska intuicija nadvladava.Deep Blue je bio posebno računalo sastavljeno od 50 PC-a, spojenih u cjelinu samo za ovu namjenu. Nakon toga takva se računala više ne pojavljuju. Golemim napretkom snage PC-a, vrhunski šah sada igraju i programi koji rada na standardnim računalima. Studenog 2003. igrao je meč u četiri partije protiv programa X3D Fritz, koji je na osnovu prethodnih rezultata imao rating 2807. U meču su korišteni virtualna ploča, 3D naočale i sistem za prepoznavanje glasa. Meč je završen neriješeno, 1:1 uz dva remija.Ovaj program računa sto milijuna poteza u sekundi, dok čak i svjetski prvak ne može računati više od dva poteza u sekundi. Nakon što su programeri unaprijedili igru šahovskih programa puno više nego što je to još 1980-ih izgledalo moguće, možemo reći i da je Kasparov obranio čast homo sapiensa i demonstrirao zadivljujuću moč ljudske intuicije! U ožujku 2005. g, nakon pobjede na velikom turniru u Linaresu, Kasparov je objavio da napušta šah, te da će se posvetiti političkoj karijeri, jer smatra potrebnim "učiniti sve u mojoj moći za otpor diktaturi Vladimira Putina". Vodeći je član grupe liberalne opozicije Komitet 2008.Kada je Kasparov osvojio naslov svjetskog prvaka, Dražen Marović je zapisao:"Od velike je važnosti da se u monotoniji i praznini osamdesetih godina pojavio igrač šampionskog kova u tradicionalnom smislu riječi, natjecatelj, pisac i istraživač, koji vrijednost kraljevske igre vidi i s onu stranu natjecanja i efemernog rezultata. U ovom sumornom šahovskom razdoblju praznih simbola, lažnih brojčanih pokazatelja i šund-literature Gari Kasparov vraća nas tradicionalnim vrijednostima šahovnice svojim stavom prema šahu, svojim analizatorskim radom i svojom briljantnom praksom i mislim da je prvenstveno u tom temeljni značaj njegove pojave." |
- 21:51 - Komentari (0) - Isprintaj - #
16.03.2007., petak
Anatolij Karpov
 Sovjetski velemajstor Anatolij Jevgenjević Karpov je 12. po redu šahovski „vladar“. Krunu je preuzeo od američkog šahiste Roberta Fischera, mada do njihovog meča nije uopće došlo. Anatolij Karpov je rođen 23. svibnja 1951. na Uralu, u gradu Zlatoustu. Zlatoust je grad s oko 170.000 stanovnika, ali je značajan industrijski centar. Šah je počeo igrati od svoje četvrte godine. To pouzdano govori da mu je šah „maternji jezik“. Zna se, da su pojedini velikani drevne igre naučili šah u najranijem djetinjstvu: genijalni Kubanac Capablanca još u četvrtoj, Aljehin prije svoje pete godine. Prekretnica u Karpovljevoj blistavoj karijeri je godina 1969. kad je postao omladinski šampion SSSR i stekao pravo nastupa na omladinskom prvenstvu svijeta. Tada je započeo njegov sustavni rad s trenerom Furmanom i to veoma uspješno. Do tada, istina, nije dovoljno poznavao šahovsku teoriju, mnoga otvaranja, sustave i načela šahovske igre. Titula omladinskog prvaka svijeta donijela je Karpovu zvanje međunarodnog majstora i to mu je otvorilo put u međunarodnu arenu. Već 1970. godine igrao je na tri velika međunarodna turnira. Dalje slijede trijumfi i na najvećim turnirima, u Moskvi 1971, dijelio je prvo mjesto, a također i na turniru u Hastingsu i na međunarodnom turniru u Lenjingradu 1973. godine. Slijedeće godine na šampionatu SSSR-a plasirao se od 2. do 4. mjesta. Na 20. olimpijadi u Skopju debitirao je za sovjetski tim i uz Talja imao najbolji uspjeh od svih sudionika. Lenjingradski velemajstor posjeduje upravo impresivnu sposobnost da svoje figure najfunkcionalnije i najefikasnije rasporedi. Poslije toga one se razigraju i dobiju zastrašujuću snagu. |
- 21:01 - Komentari (2) - Isprintaj - #
13.03.2007., utorak
Robert James Bobby Fischer
 Robert James Fischer je rođen u Chicagu 10. ožujka 1943. godine. Njegov otac fizičar i majka bolničarka iz Švicarske preselili su se u Ameriku, ali su se razveli kad je Bobby imao dvije godine i od tada više nikada nije vidio oca. S majkom i starijom sestrom Joanom, zatim je živio u Brouklinu. Šah je naučio u šestoj godini, od sestre koja je tada imala 11 godina. Nova igra ga je toliko okupirala i tako je brzo napredovao da je njegova majka dala oglas u jednom brouklinskom listu da traži „učitelja i partnera za svog sedmogodišnjeg sina“ – izazvao je senzaciju u lokalnom klubu. U 13. godini postao je namlađi omladinski šampion u povijesti toga polustoljetnog takmičenja. U 15. poslije međuzonskog turnira u Portorožu, postao je najmlađi velemajstor u povijesti šaha. U 16. godini napustio je srednju školu, smatrajući da mu učitelji ne mogu mnogo koristiti. Majka je bila politička aktivistkinja pokreta mira. Jednom je štrajkala glađu da bi skrenula pažnju na potrebu financiranja šahovske ekipe SAD i njenog sina. Kad je Bobbyju bilo 17 godina krenula je na „marš mira“ od San Francisca do Moskve. Tamo je Bobby u ranim godinama bio prepušten sebi. Fischer je 11. šampion u povijesti službenih mečeva za svjetsko prvenstvo. Titulu je preuzeo od Borisa Spaskog u onom poznatom „meču stoljeća“, na Islandu 1972. godine. Ovo je prvi put da je poslije 25 godina titula šampiona prešla iz ruku sovjetskih šahista u ruke jednog velemajstora van SSSR-a. Uostalom, od Botvinnikove pobjede 1948. na šahovskom tronu mjenjali su se sovjetski velemajstori. Za pločom, Robert James Fischer, pravi je div. U katakombama šahovskih varijanata snalazi se virtuozno. Velemajstor Fischer proglašen je najboljim šahistom 1970. godine. O njemu, kao igraču i šahisti kao i njegovom stilu sovjetski velemajstor Suetin doslovno je ovo izrekao: „Fischer je šahist s prilično jasno ocrtanim repertoarom. Uopće se može reći da Fischer, osobito kad vodi bijele figure, voli pribjeći zaboravljenim sustavima. Analiza njegovih partija pokazuje da on, mada sporo, postojano proširuje svoj repertoar. Konkretno traženje novog u otvorenju, kod njega je nerijerko povezano s težnjom da se prijeđe u poznatu i ugodnu poziciju u otvorenju. Cijeli niz shema u otvorenju Fischer igra s klasičnom jednostavnošću. A ipak, kao crni, uglavnom teži taktički oštroj igri. U tom smislu njegov repertoar je prilično ograničen i strateški jako skučen“. U daljnjem tekstu koji se do tančina bavi stilom i strategijom Fischerove igre objavljeno je: „I zaista cijeli niz pozicija s jasnim planom Fischer igra neobično lako i uvjerljivo djelujući poput automata. Možda nitko u naše vrijeme ne vjeruje toliko u stvaranje malih prednosti kao Bobby Fischer. Praktično mišljenje jedno je od najjačih strana njegovog stvaralaštva, jer teško odstupa od provođenja zamišljenog plana. S tim u svezi, teško možemo predbaciti Fischeru neku suhoparnost u igri. Druga izrazita crta Fischerova stila leži u postojanom nastojanju da vodi borbu doslovno do posljednje praktične šanse. Teško je reći s kojom bojom figura ovaj američki velemajstor igra uspješnije. U izvjesnoj mjeri, sve partije koje je Fischer izgubio odlikuju se jednom općom crtom. U svakoj od njih Fischerov kralj je pao pod neobranjiv napad. Međutim, nije slučajnost, da je on opasan u teorijski remi pozicijama u kojima ima laku prednost. Dolazimo konačno do zaključka, da Fischerov credo počiva na neobičnoj efikasnosti zamisli, taktičkom iskustvu, visokoj tehnici realizacije i minimalnih prednosti te borbe do kraja u svakoj poziciji. Pa ipak, da vidimo što je njegova „Ahilova peta“? Izgleda da su to neki problemi strategije u otvorenju i izvjesno podcjenjivanje suparničkog rohadnog napada“. |
- 23:15 - Komentari (0) - Isprintaj - #
07.03.2007., srijeda
Capablanca in Memoriam
 Na današnji dan navršava se 65 godina od smrti proslavljenog prvaka svijeta u šahu, Kubanca Jose Raula Capablance. Izuzetna ličnost po izgledu, obrazovanju, komunikativnosti ali i po originalnom prilazu šahu sa kristalno jasnim idejama i nenadmašnom tehnikom iskorištavanja i najsitnije prednosti. naročito u konačnicama, ostao je uzor mnogim generacijama šahista. Za njega je Botvinnik rekao: "Od svih prvaka svijeta s kojima sam se susreo, najupečatljiviji utisak na mene je ostavio Capablanca. On je u šahu zaista bio umjetnik!“ A Aljehin je govorio: "Capablanca je nenadmašan igrač konačnica. Kod njega su sve ideje savršeno jasne! Kad pogledate njegove poteze sve vam izgleda lako.Ali baš u toj jednostavnosti se i krije njegovo majstorstvo!" Pa pogledajmo jednu takvu konačnicu:  Crni vuče i dobiva. Ovo je svršetak partije Kupcik - Capablanca iz 1915. godine.Crni je na potezu i može odmah uzeti pješaka. Ali je veliko pitanje da li bi poslije toga mogao dobiti jer bi bijeli odigrao Ta1. Umjesto toga Capablanca izvodi vrlo fini manevar 1... Tc1 2.Ke2 h3!! 3. c7 h:g2 4. c8D Tc8 5. Ta1 Tf8! 6.Tg1 Tf2 7.Ke3 Kg5 i time je sve završeno,,, Izgledalo je sve lako, zar ne!? Capablanca je rođen 19. studenog 1888. godine u Havani. Šah je naučio igrati već u četvrtoj godini i reklo bi se sasvim slučajno! Naime, njegov otac je volio igrati šah i imao je jednog prijatelja s kojim bi se često sastajao u vrtu svoje kuće u Havani. I dok bi se njih dvojica zadubili u poziciju na šahovskoj ploči mali Jose se stalno vrtio oko njih. Majka je vikala iz kuhinje : Jose, dolazi ovamo! Ostavi oca da igra šah na miru... Ali dječak se nije mnogo osvrtao na ove pozive. Sjedio je mirno i promatrao partiju. Tako je to teklo danima. Otac je smatrao da mu je sinčić isuviše mlad da bi ga upućivao u tajne šaha. Kakvo je bilo njegovo iznenađjenje kad je jednog dana Jose "iskritizirao" svoga oca : "Umjesto što si uzeo damu mogao si igrati skakačem i zaprijetiti mat!" Tata se zabezeknuo : - Pa, zar ti znaš igrati šah!? Dječak je potvrdio - naučio je sva pravila promatrajući samo partije koje je otac igrao! Od tog vremena posvećeno mu je mnogo više pažnje. Mali Jose je igrao – i dobivao! Vidjelo se da je veliki šahovski talenat. U 13-toj godini postao je šampion Kube! Kada je malo odrastao poslali su ga na studije u Ameriku. Godine 1906. i 1907. proveo je na Columbia univerzitetu i bio čest posjetitelj Manhattan šahovskog kluba. Tu se susreo s mnogim poznatim šahistima ali mu je slava naglo porasla kada je uspio s 15:8 pobjediti proslavljenog američkog šampiona Franka Marshalla! Ta njegova šahovska reputacija utjecala je i na njegovu profesionalnu karijeru diplomate! Kubanski ministar vanjskih poslova je uočio od kakve je koristi imati u službi jednog proslavljenog šahistu! Zato ga je odmah poslao u Europu za konzularnog predstavnika Kube. A mladi diplomata, ne samo da je očarao široku publiku svojim znanjem šaha, već je sudjelovao i na teniskim turnirima, a veoma dobro je igrao bridž i basebol ! Nije čudo što su se za njega otimala sva elitna društva! Uvijek je bio rado viđen na diplomatskim prijemima, onako "kubanski" lijep, duhovit i šarmantan dominirao je diplomatskim korom. Bilo je nekako prirodno da Capablanca postane prvi kubanski konzul u St.Petersburgu 1913. godine jer je Sovjetski Savez postao poznat po popularnosti šaha. Tako se on tamo sreo sa mnogim poznatim šahistima Laskerom, Aljehinom, Bernstainom i drugima. Capablanca je bio jedan od rijetkih diplomata koji je mogao krstariti Sovjetskim Savezom jer je usput igrao simultanke i bio priman kao izuzetna šahovska ličnost! Njegova diplomatska karijera u Europi završila se izbijanjem Prvog Svjetskog rata.Ministarstvo vanjskih poslova Kube smatralo je riskantnim da ga zadrži na terenu na kome je počinjao veliki rat. Vraćajući se iz Europe na Kubu Capablanca je 1914. godine "an pasan" odigrao u Berlinu brzopotezni meč s prvakom sveta dr.Laskerom i pobjedio s 6,5 : 3,5 To je slutilo na novi obračun za šahovsku krunu! Do toga je stvarno i došlo 1921. godine kada je Capablanca uvjerljivo pobjedio Laskera (dobio je 4 partije, remizirao 10 i nije izgubio nijednu!) To je bila karakteristika novog prvaka svijeta – u periodu od 1916. do 1924. godine nije izgubio nijednu partiju!! Pored ostalog, Capablanca je ostao u sjećanju kao izvrstan pisac. Kod nas se uopće nije mogao zamisliti dobar šahist, a da prije toga nije pročitao njegove knjige "Osnove saha" i "Moja šahovska karijera". Kad se šah uvede u škole, siguran sam da će se ove knjige naći na popisu obvezne literature! Evo jednog primjera koji bi svaki početnik morao naučiti :  Crni na potezu. On i ne sanja kako je ovdje lako napraviti odlučnu grješku. S obzirom da ima pješaka više on misli da može igrati na pobjedu! To se dogodilo 1914. godine u Capablancinoj partiji sa Eduardom Laskerom koji se odlučuje za "prirodan" potez 1… Ke5?? I posle toga može odmah predati jer bijeli vuče dobitnički potez 2. h5-h6!! Jasno je da se više ne može sprječiti prodor sa g5-g6… Odmah poslije predaje Capablanca je pokazao svom suparniku kako je mogao remizirati : 1… Ke6! 2.Kd4 f4 3. Ke4 f3! 4.Kf3 Kf5 – ništa lakše, zar ne?! Kuba je do dan danas sačuvala sjećanja na svog velikana. Zato skoro svake godine organizira veliki memorijalni velemajstorski turnir pod nazivom "Capablanca in Memoriam". To je počelo 1962. godine. Capa je ponekad volio praviti zanimljive pozicije kao što je ova iz 1908. godine:  Bijeli vuče i dobiva. Mnoštvo crnih pješaka olakšava igru na mat! 1.Kc4 Ka5 (ako bi pošao 1… Ka3 slijedilo bi 2.Kc3 Ka2 3.Tb2 Ka3 4.Sc4 Ka4 5.Ta2 Kb5 6.Ta5 mat) 2.Kc5 Ka6 ( 2… Ka4 3. Sc4 ) 3.Kc6 Ka7 (ako 3… Ka5 4. Sc2 Ka4 5.Tb4 Ka5 6.Tb3) 4.Sd5 Th2 5. Sc3 f5 ( 5… Tc2 6.Tb3 g2 7.Kc7 ) 6.Sb5 Kb8 7.Sd6 Ka8 ( a ako 7… Ka7 8. Sc8 Ka8 9. Sb6 Kb8 10. Sd7 s matom ) 8.Te1 Th8 (Ako 8… Tc2 9.Kb6 Tb2 10.Sb5 Tb5 11. Kb5 Kb7 12. Kc4 f4 13.Kd3 f3 14.Ke3 + ) 9. Se8 Kb8 10. Tb1 Kc8 11.Sd6 Kd8 12. Tb7 1 : 0 Jedna od najkompliciranijih pozicija za analizu! |
- 17:59 - Komentari (2) - Isprintaj - #
03.03.2007., subota
Boris Spaski
 Deseti „šahovski kralj“ Boris Vasiljevič Spaski, a sada samo svrgnuti „monarh“, rođen je 30. siječnja 1937. u Lenjingradu gdje je završio studij žurnalistike. Majstor je postao 1952., a velemajstor 1955. godine. Treći je po redu omladinski prvak svijeta i pobjednik 29. šampionata SSSR-a. U tajne ove igre ušao je u jednom Domu mladih u Kirovskoj oblasti 1942. godine. Tu se, upravo, zatekao saostalom djecom evakuiranom iz Lenjingrada na samom početku rata. Osvajač je mnogih međunarodnih turnira. Godine 1969. pobjedio je u meču tadašnjeg svjetskog prvaka Tigrana Petrosjana i postao svjetski prvak. Srpnja 1972. na Islandu, u Rejkjaviku, bio je poražen u borbi s Robertom Jamesom Bobby Fischerom. Prvi službeniji međunarodni uspjeh zabilježio je u Bukureštu 1953. godine, podjelivši 4. mjesto sa Saboom i Boleslawskim. Boris Spaski je čist Rus, Lenjingrađanin po rođenju i duhu, zaljubljenik u rusku zemlju i njen pejsaž. Zna sklapati i njegovati nova poznanstva i prijateljstva. Inače, uživa u društvu i večerama. Zna lijepo pričati, ali je i discipliniran slušatelj. Bavio se još i indijskom yogom. U djetinjstvu su ga jako privlačili boks i atletika. Preskakao je u vis 185 cm, ali ipak, šah je bio i ostao njegova najveća ljubav i preokupacija. Proslavljeni Mihail Botvinnik prvi je otkrio talentiranog dječaka 1948. za vrijeme jedne simultanke u Domu pionira. I danas postoji forografija na kojoj se vidi kako veliki Mihail zabrinuto promatra poziciju, a s druge strane sjedi plavokosi 11-godišnjak okružen svojim navijačima. Svoje šahovsko obrazovanje Boris Spaski je stekao u kružoku Dvorca pionira u Lenjingradu. Rjetkom inteligencijom, neobičnom privrženošću šahu podigao se mladi Borja na zavidnu visinu športske slave. Po stilu i temperamentu ovaj šahovski velemajstor podsjeća mnogo na slavnog prethodnika Emanuela Laskera. No, ipak, ostaje dojam da je mogao postići kudikamo više da je bio manje lijen ! |
- 16:43 - Komentari (0) - Isprintaj - #
Dnevnik.hr |
|
Predsjednici FIDE
 ______________________ Predsjednici FIDE 1. Alexander Rueb 1924 - 1949, Nizozemska 2. Folke Rogard 1949 - 1970, Švedska 3. Max Euwe 1970 - 1978, Nizozemska 4. Fridrik Olafsson 1978 - 1982, Island 5. Florencio Campomanes 1982 - 1995, Filipini 6. Kirsan Ilyumzhinov 1995 - , Rusija ______________________ |