___________________________ TRENUTNA SVJETSKA PRVAKINJA
Mariya Muzychuk 2015- , Ukrajina
Svjetski prvaci
javascript:%20void(0);
Nezvanični prvaci
Pedro Damiăo, ~1520, Portugal
Ruy López de Segura, ~1560, Španjolska
Paolo Boi and Leonardo da Cutri, ~1575, Italija
Alessandro Salvio, ~1600, Italija
Gioacchino Greco, ~1620, Italija
Legall de Kermeur, ~1730–1747, Francuska
Francois-André Philidor, ~1747–1795, Francuska
Alexandre Deschapelles, ~1800–1820, Francuska
Louis de la Bourdonnais, ~1820–1840, Francuska
Howard Staunton, 1843–1851, Engleska
Adolf Anderssen, 1851–1858
1860–1866, Njemačka
Paul Morphy, 1858–1859, SAD
Wilhelm Steinitz, 1866–1886, Austrija
Nesporni svjetski prvaci
1. Wilhelm Steinitz, 1886–1894, Austrija/SAD
2. Emanuel Lasker, 1894–1921, Njemačka
3. Jose Raul Capablanca, 1921–1927, Kuba
4. Aleksandar Aljehin, 1927–1935, Rusija
5. Max Euwe, 1935-1937, Nizozemska
4. Aleksandar Aljehin, 1937–1946, Francuska
6. Mihail Botvinnik, 1948–1957, SSSR
7.Vasilij Smislov, 1957–1958, SSSR
6. Mihail Botvinnik, 1958–1960, SSSR
8. Mihail Talj, 1960–1961, SSSR
6. Mihail Botvinnik, 1961–1963, SSSR
9. Tigran Petrosian, 1963–1969, SSSR
10. Boris Spaski, 1969–1972, SSSR
11. Robert J Fischer, 1972–1975, SAD
12. Anatolij Karpov, 1975–1985, SSSR
13. Gari Kasparov, 1985–1993, SSSR/Rusija
Ujedinjeni svjetski prvaci
14. Vladimir kramnik, 2006–2007, Rusija
15. Viswanathan Anand, 2007-2013, Indija
16. Magnus Carlsen, 2013- , Norveška
Prvaci i Prvakinje
"Klasični" svjetski prvaci
Gari Kasparov, 1993–2000, Rusija
Vladimir Kramnik, 2000–2006, Rusija
FIDE svjetski prvaci od 1993.
Anatolij Karpov, 1993–1999, Rusija
Aleksandar Halifman, 1999–2000, Rusija
Viswanathan Anand, 2000–2002, Indija
Ruslan Ponomariov, 2002–2004, Ukrajina
Rustam Kasimdzhanov, 2004–2005 , Uzbekistan
Veselin Topalov, 2005-2006, Bugarska
Nježniji spol
javascript:%20void(0);
Svjetske prvakinje
Svjetske prvakinje
1.Vera Menčik, 1927–1944, Engleska
2. Ljudmila Rudenko, 1950–1953, SSSR
3. Elizabeta Bikova, 1953–1956, SSSR
4.Olga Rubcova, 1956–1958, SSSR
3. Elizabeta Bikova, 1958–1962, SSSR
5. Nona Gaprindašvili, 1962–1978, SSSR
6. Maja Čiburdanidze, 1978–1991, SSSR
7. Xie Jun, 1991–1996, Kina
8. Susan Polgar, 1996–1999, Mađarska
7. Xie Jun, 1999–2001, Kina
9. Zhu Chen, 2001–2004, Kina
10. Antoaneta Stefanova, 2004-2006, Bugarska
11. Xu Yuhua (2006–2008), Kina
12. Alexandra Kosteniuk (2008–2010), Rusija
13. Yifan Hou (2010–2012), Kina
14. Anna Ushenina (2012–2013), Ukrajina
13. Yifan Hou (2013–2015), Kina
15. Mariya Muzychuk (2015- ), Ukrajina
Naučio sam... da trebamo biti zahvalni što nam Bog ne daje uvijek ono što tražimo
Naučio sam... da uvijek možeš za nekoga moliti, kad nema snage da si može pomoći na drugi način.
Naučio sam... da ti je, bez obzira koliko ozbiljnosti život zahtijeva od tebe, uvijek potreban prijatelj s kojim se možeš glupirati.
Naučio sam... da je biti ljubazan važnije nego biti u pravu.
Naučio sam... da ljubav, a ne vrijeme, liječi sve rane.
Naučio sam... da svatko koga sretneš, zaslužuje da ga pozdraviš s osmjehom.
Naučio sam... da dobre prilike nikada nisu izgubljene; netko će se uvijek poslužiti onima koje ti propustiš.
Naučio sam... kada se naučiš živjeti u luci gorčine, sreća će se uvijek sidriti negdje drugdje.
Naučio sam... da treba dijeliti riječi koje su nježne i mekane, jer češ ih sutra možda morati pojesti.
Naučio sam... da je osmjeh jedan jeftin način da popraviš svoj izgled.
Naučio sam... da ne mogu odabrati kako se osjećam, ali da mogu odabrati što ću napraviti u vezi toga.
Naučio sam... da svi žele živjeti na planini, ali da se sva sreća i rast događaju dok se uspinješ.
Naučio sam... da je dobro davati savjet samo u dva slučaja: kada ga netko traži ili kada je pitanje života i smrti.
Naučio sam... kada planiraš osvetiti se nekome, time samo dozvoljavaš sebi da te ta osoba nastavi vrijeđati.
Naučio sam... što imam manje vremena, više stvari mogu napraviti.
Mozgalice
18.10.2006., srijeda
Teški dani za Kasparova !
Kasnije slijedi potpuno nevjerojatna besprimjerna serija od sedamnaest remija. Pri tome je Kasparov na prvi pogled išao u krajnost. Ako je ranije nastojao zaoštriti igru sad je izbjegavao sve rizike. To je posebno bilo primjetno u partijama gdje je vodio bijele figure i koje su završene remijem između dvanaestog i petnaestog poteza. Kad je Karpov imao bijele figure on je igrao ne da kažem agresivno, nego je prosto davio. On nije napadao nego zaista davio i izbjegavao je rizik. Ali te partije su bile veoma uzbudljive. Postupno Kasparov je dolazio k sebi i to je izgledalo kao kad boksač traži spas od nokauta i čeka gong. Kasparovu je bilo potrebno vrijeme da bi osjetio da dolazi u formu. Moguće su i druge varijante i razlozi koji nisu u našoj kompetenciji. U petnaestoj partiji u kojoj je Kasparov mogao biti zadovoljan sve do devedeset trećeg poteza se branio. U šesnaestoj Kasparov već ima šanse na pobjedu nakon što je prvak propustio taktički udar. Kasparov već počinje osjećati da on može da ne gubi. Ali on još ne vjeruje da može pobjeđivati. Inače ja se nikako ne mogu usuditi pojasniti to stanje kao šahist s takvim taktičkim darom može proći pored mogućnosti da riješi partiju u svoju korist. Put nije bio tako zamršen. A što je s Karpovom? Uvjeren sam da je on mogao završiti meč vrlo brzo. Pri rezultatu 4:0 prvak je mogao riješiti meč. Sjetimo se šesnaeste partije i njene završne pozicije u kojoj je Karpov imao prednost.
Jedan od velemajstora George Agzamov je primijetio: ja bih tu partiju igrao još sto poteza.
Ali sličan siže je odgovarao prvaku. Zašto ? Naravno ako igra protječe oštro može se sve desiti. Ali ako se uzme u obzir neuvjerljiva igra Kasparova moglo se pretpostaviti da će se meč završiti negdje oko dvadesete i dvadeset druge partije. U takvoj situaciji kad je izazivaču prijetila opasnost ne samo od poraza nego i katastrofe. Ipak Karpov je izabrao drugu taktiku, laganu igru. Rezultat toga je bio sedamnaest remija. Pokušat ću pojasniti razloge koji su utjecali na tu povišenu obazrivost prvaka. Stvar je u tome da nitko nije mogao predvidjeti da će meč preći u slijedeću godinu. Sastajala su se dva najbolja igrača i moglo se pretpostaviti i da će se u 1986. godini ponovo se sresti. Zbog toga Karpov već nije igrao na rezultat ovog meča koji je već bio riješen, nego je mislio na meč u 1986. godini pred kojim je veoma prijatno imati rezultat 6:0, bez obzira što će proći dvije godine. Poslije sedamnaest remija Kasparov nije mogao doći do bolje pozicije, a kad je u tome uspio nije bio odlučan. Tako je bilo u nekoliko partija u kojima je imao bijele figure. Tada se desilo i nešto neobično na planu teorije otvaranja. Toga ranije nije bilo. U mečevima za prvenstvo svijeta igrači su ostajali dosljedni svojim stvaralačkim koncepcijama igrajući jednu poziciju bijelim drugu crnim. Sad je to počinjalo s inicijativom izazivača i partneri su počeli preuzimati repertoar suparnika. Tako je došlo kao u umjetničkom klizanju na ledu, najprije obvezni program koji je demonstrirao Karpov, a zatim taj isti program Kasparov. Poslije sedamnaest remija slijedeća partija je trebala predstavljati bliski kraj meča. Mora se reći da je njen početak bio prilično miran. S table su brzo nestale dame i mnogi su vjerovali da je na redu osamnaesti remi. Tako je vjerovao i Kasparov. Mali propusti koje je on učinio dali su mogućnost Karpovu da briljantnom igrom postigne pobjedu. Ta je partija po mnogima najbolje dostignuće svjetskog prvaka u meču, jer je od sedamnaestog poteza igrao izvanredno postupno osvajajući pješaka a kasnije i partiju.
Ali pri rezultatu 5:0 Kasparov se donekle smirio. To je djelovalo na repertoar otvaranja. Pojavio se prvi potez kraljevim pješakom i nametala se smjena repertoara s crnim figurama. U tome je uspio. U svakom slučaju dvadeset sedma partija bila je posljednja pobjeda svjetskog prvaka u meču.