;2/6yzu.jpg)
Mozgalice
30.06.2006., petak
BOTVINNIK – BRONSTEIN
Kako su brižljivi statističari izračunali meč između Botvinnika i Bronsteina bio je 17. po redu za naslov najboljeg šahiste svijeta. Meč je odigran između 16. ožujka i 11. svibnja 1951. godine, a održan je u koncertnoj sali «Čajkovski» u Moskvi. Bila je to duga, bespoštedna i iscrpljujuća borba, pa čak i s čudnim obratima. Poslije serije remija, tj. četiri remija, Bronstein je došao u vodstvo, da bi Botvinnik odmah u slijedećoj partiji izjednačio i najzad prešao u vodstvo. Zatim su slijedila tri remija, a onda je Bronstein izjednačio, pa je Botvinnik dobio prvu slijedeću partiju. Opet četiri remija i Bronstein je izjednačio. Stanje poslije osamnaeste partije bilo je neriješeno, a u slijedećih šest partija bilo je svega dva remija. Međutim, kad je izgledalo da će Botvinnik biti siguran pobjednik, Bronstein zaredom dobiva dvije partije i kad je već stigao do cilja, jer mu je iz dvije posljednje partije trebao samo bod da bi se domogao svjetske krune, Bronstein je neočekivano pretrpio poraz. U posljednjoj, odlučujućoj partiji, on nije uspio kao bijeli i pored žrtve pješaka zaigrati na sve ili ništa. Pa ipak, dva najjača igrača svijeta nisu ispucali svoje teoretske novosti prije iz straha od odmazde. Dr Tartakower dao je svoj komentar o kvaliteti partija meča: «Kako to već biva, uslijed uzbuđenja ili uslijed zeitnota, oba konkurenta činila su skoro u svakoj partiji ne male već čak i vrlo grube grješke, koje su karakter igre i rezultat svake partije osvjetlili u krivom svijetlu i umanjili estetski učinak. Kao primjer želio bih navesti šestu partiju u kojoj je Bronstein u konačnici iznenada učinio hara-kiri (57.Kc2? umjesto 57.Se6) i 17. partiju u kojoj je Botvinnik žrtvovao figuru (35.Sf6+?? umjesto Tcc1! s obostranim šansama). U značajnoj 12. partiji Bronstein je veselo igrao na gubitak, pa je žrtvovao prvo jednog, a zatim bez ikakve stvaralačke osnove i drugog pješaka i jasno izgubio partiju. Slobodno se može reći da ni od jedne partije nije ostalo kakvo umjetničko djelo, pa čak nema ni neke koja bi mogla doći u obzir za nagradu za ljepotu. Jednostavno rečeno, nije bilo partije koja bi predstavljala zaokruženu cjelinu. A od najboljih igrača svijeta očekivalo se svakako više». U matchu je pretežno igrano otvaranje daminim pješakom i Bronstein i Botvinnik osvojili su s crnim figurama više nego s bijelim. Najduže je trajala 16. partija, najkraće prva i poslijednja. U knjizi od «Aljehina do Spaskog», Svetozar Gligorić je dao najbolju karakteristiku o igri i šahovskom profilu dva tada najjača igrača svijeta Botvinniku i Bronsteinu: «Bronstein ni po čemu nije «ležao» Botvinniku. Bili su po mnogočemu suprotnog karaktera. Botvinnik se rijetko pojavljivao u javnosti i redovito se pripremao u tišini svog doma. Bronstein je uživao u buci šahovskog kluba igrajući svake večeri brzopotezne partije. Jedan je bio ozbiljan i usredotočen, drugi sav od nerava i bogate mašte.  Ovog puta Botvinnik je prd sobom imao fanatika koji nije znao za pojam slobodnog vremena i neprekidno se bavio šahom više nego i jedan drugi Botvinnikov konkurent. Dani analize i noći «nekorisnog igranja» stvorili su od Bronsteina kolosalnog praktičara. Botvinnik, tada još nenačet neuspjesima, potcijenio je svog budućeg izazivača. Pred sobom je zapravo imao izvanredno uigranog šahistu i drskog psihologa. David Bronstein je oduševio svijet nevjerojatno naglim usponom i nadmoćnošću svoje stvaralačke fantazije. Nemirni duh nasuprot smirenom, dubokom logičaru. I u ponašanju su sasvim drukčiji, u skladu s njihovim temperamentima. Mlađi smeta starijem. Bronsteinu nikad dosta šaha». Po Gligoriću, ono što je Bronsteina prije svega zanimalo, nije bila objektivna već taktička vrijednost upotrebljenog šahovskog oružja. Uživao je u rasplamsaloj borbi, iskušavanju suparničkih slabosti i smjelosti svojih zamisli.U meču s Botvinnikom, koji je dugo bio van šahovske prakse, Bronstein je našao bogat teren za svoju psihološku taktiku, neviđenu još od Aljehinovog matcha protiv Capablance 1927. godine. Igrao je sva ona otvaranja i varijante koje obično igra sam Botvinnik, tako da je svjetski prvak bio stavljen u težak psihološki položaj. Kako igrati protiv samog sebe? Pored toga kao praktičar bolji u brzopotrznoj igri, počinjao je s prijetnjama tek poslije 30 poteza, kad bi oba suparnika patila od nedostatka vremena za razmišljanje. Dosta je lovio u mutnom i match se pretvorio u krajnje zapletenu borbu. Inače, Gligorić ističe Botvinnikovu željeznu volju i neiscrpnu energiju. On se služio svojim velikim iskustvom i dobrom strategijom kako je najbolje znao, ali su ga veoma začudile sve te nepredviđene komplikacije za pločom, posebno zeitnoti u kojima se Bronstein snalazio kao riba u vodi. Uz to, psihološka taktika bila je na njegovoj strani. Ipak, Botvinnik se nalazio na rubu katastrofe. Bronstein je iskazao izvjesnu lakomislenost i slabu igru u završnici, što ga je, razumljivo, koštalo važnih bodova. Krajnjim naporom Botvinnik je izjednačio rezultat jednom rijetko genijalnom završnicom u kojoj žrtvuje pješaka bez vidljive koristi, da bi nešto kasnije – dok remi visi nad glavom kao Damoklov mač – dokazao prednost svoga para lovaca nad suparničkom skakačima. Evo te partije : Botvinnik - Bronstein (Grunfeldova indijka) 8. svibnja 1951 1.d4 Sf6 2.c4 g6 3.g3 c6 4.Lg2 d5 5.cxd5 cxd5 6.Sc3 Lg7 7.Sh3 Lxh3 8.Lxh3 Sc6 9.Lg2 e6 10.e3 O-O 11.Ld2 Tc8 12.O-O Sd7 13.Se2 Db6 14.Lc3 Tfd8 15.Sf4 Sf6 16.Db3 Se4 17.Dxb6 axb6 18.Le1 Sa5 19.Sd3 Lf8 20.f3 Sd6 21.Lf2 Lh6 22.Tac1 Sac4 23.Tfe1 Sa5?! 24.Kf1 Lg7? 25.g4?! Sc6 26.b3 Sb5 27.Ke2 Lf8 28.a4 Sc7 29.Lg3 Sa6 30.Lf1 f6 31.Ted1 Sa5 32.Txc8 Txc8 33.Tc1 Txc1 34.Sxc1 La3?! 35.Kd1 Lxc1?-+ 36.Kxc1 Sxb3+ 37.Kc2 Sa5 38.Kc3 Kf7 39.e4 f5 40.gxf5 gxf5 41.Ld3 Kg6 42.Ld6 Sc6 43.Lb1 Kf6 44.Lg3 fxe4 45.fxe4 h6 46.Lf4 h5 47.exd5 exd5 48.h4 Sab8 49.Lg5+ Kf7 50.Lf5 Sa7 51.Lf4 Sbc6 52.Ld3 Sc8 53.Le2 Kg6 54.Ld3+ Kf6 55.Le2 Kg6 56.Lf3 S6e7  57.Lg5 1:0 Samo tako je uspio sačuvati titulu. |
- 17:53 - Komentari (0) - Isprintaj - #
Dnevnik.hr |
|
Predsjednici FIDE
 ______________________ Predsjednici FIDE 1. Alexander Rueb 1924 - 1949, Nizozemska 2. Folke Rogard 1949 - 1970, Švedska 3. Max Euwe 1970 - 1978, Nizozemska 4. Fridrik Olafsson 1978 - 1982, Island 5. Florencio Campomanes 1982 - 1995, Filipini 6. Kirsan Ilyumzhinov 1995 - , Rusija ______________________ |