;2/6yzu.jpg)
Mozgalice
30.04.2006., nedjelja
STEINITZ – LASKER
|
Poslije završenog matcha u kome je šampion obranio svoju titulu, šahovski svijet se iznova pitao «Tko je slijedeći izazivač». Na samom kraju pretprošlog stoljeća, u njegovom zadnjem desetljeću, u prvi plan izbio je njemački liječnik Tarrasch. Nekoliko uzastopnih pobjeda na velikim međunarodnim turnirima navelo je 1890. godine hannoverski šahovski klub da ponudi organizaciju njegovog matcha sa svjetskim prvakom. Desilo se to poslije Tarrascheve blistave pobjede u Manchesteru, ali je na iznenađenje svih Tarrasch ponudu odbio, pravdajući se nemogućnosti dužeg napuštanja liječničke prakse. Tarrasch je vjerojatno smatrao da su mu šanse da pobjedi Steinitza male pa je želio pričekati malo jer je bio uvjeren da vrijeme radi za njega. Samo dvije godine kasnije, nakon pobjede u Dresdenu pomislio je da je došlo vrijeme i da su mu sada šanse realne. Drugi Steinitzov match s Čigorinom pokazao je da sada već 56. godišnji šampion nije tako superioran kao ranije. Međutim doktor se prevario u računu. Na njegovu žalost Steinitz je izjavio da ne namjerava uskoro braniti svoju titulu. Razlika u kvaliteti i klasi između šampiona i potencijalnih izazivača je bila smanjena u tolikoj mjeri da je bilo teško govoriti o bilo kakvoj realnoj šansi Steinitza da titulu zadrži u idućem matchu. Pa je stoga njegova odluka i razumljiva. Štoviše, financijske poteškoće koje su pritiskivale Steinitza natjerale su ga da odluku promjeni i prihvati ponudu Havanskog šah kluba da mu organizira match. Stjecaj okolnosti Laskeru je išao na ruku. U to vrijeme on nije bio igrač koji je uživao najviši rang i Čigorin i Tarasch su više kotirali na listi izazivača. U prilog ove tvrdnje ide i podatak da je Lasker izazvao na match Tarrascha u proljeće 1892. Tarrasch je ponudu odbio sa izvjesnom dozom prezira tvrdeći da Lasker još nije dorastao da bi s njim odigrao match. Čigorinov poziv da odigraju match u jesen iste godine Tarrasch je prihvatio. Do matcha je i došlo u St. Petersburgu. To je bio najlošiji Tarraschev potez koji je ikad povukao, a odluka da igra s Čigorinom, donesena u uvjerenju da je to poput Gunsberga jedini put da se stigne do Steinitza, bila je pogrješna. Kasnije, Tarrasch će shvatiti da ga je to koštalo veoma skupo, možda čak i titule šampiona.  U kolovozu, doznavši za Steinitzovu odluku i želju Havanskog šah kluba, Lasker je poslao izazov a Steinitz ga prihvatio uvjeren da je Lasker manje opasan od Tarrascha i Čigorina. Steinitz je tražio honorar od 5000 dolara, Lasker a i organizatori iz Havane smatrali su da je to previsoko. Lasker se snašao i ponudio da se match iogra u Americi uz molbu da Steinitz malo popusti u zahtjevu za extra honorar. Steinitz je zahtjev prihvatio pa su utvrđeni slijedeći uvjeti: Igra se do 10 pobjeda, kontrola vremena i tempo igre bili su isti kao i u posljednjem matchu s Čigorinom. Nagradni fond bez specijalnog honorara Steinitzu iznosio je 3000 dolara. Pobjedniku bi pripalo 2250 a pobijeđenom 750 dolara. Prvih osam partija igrat će se u New Yorku, slijedeće tri u Philadelphyji, a ostatak, do kraja matcha u Monrealu, u Kanadi. Malo tko je vjerovao da će Lasker uspjeti. Velikom iskustvu i praksi Steinitza on je mogao suprostaviti svoj optimizam i mladost. Dopisniku «Chicago Herald» na pitanje da li vjeruje u svoju pobjedu Lasker je odgovorio: «Sigurno je da sam uvjeren u to, pa zar bih inače riskirao tolike dolare i svoju reputaciju. Ja znam da mi predstoji veoma teška i naporna borba i da bih pobjedio Steinitza ja moram angažirati sve svoje sile i moći». Uoči samog matcha susreli su se slučajno u prostorijama «Manhattan chess cluba» u NewYorku. Povela se diskusija o potezu damom na f6 u Evansovom gambitu, koga je Steinitz uporno igrao u matchu s Čigorinom. Lasker je rekao da je to pogrešan plan a Steinitz ga je branio u skladu sa svojom teorijom. Riješili su spor okončati matchem od tri pslobodne partije koje su imale karakter analize. Prvu je Steintz lako dobio, u drugoj je Lasker previdio figuru a u trećoj je trijumfirao Lasker. U pravom matchu nisu odigrali ni jednu partiju Evansovog gambita i teorijski duel nije nastavljen. |
- 12:43 - Komentari (1) - Isprintaj - #
Dnevnik.hr |
|
Predsjednici FIDE
 ______________________ Predsjednici FIDE 1. Alexander Rueb 1924 - 1949, Nizozemska 2. Folke Rogard 1949 - 1970, Švedska 3. Max Euwe 1970 - 1978, Nizozemska 4. Fridrik Olafsson 1978 - 1982, Island 5. Florencio Campomanes 1982 - 1995, Filipini 6. Kirsan Ilyumzhinov 1995 - , Rusija ______________________ |