Monte Vipera - Orebić

petak, 01.03.2013.

Na Orebić misečina pala


Lijepe su orebićke tople ljetne noći ali i zima ima svoju draž posebno
u tihim noćima punog mjeseca kad su svi u toplim domovima.
Vani zebu prsti, love se zadnje ovosezonske lignje i sve je mokro
od rose. Samo huk sove i urlik čaglja koji ćuti skoro šiloko. sretan

- 23:10 - Komentari (0) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

< ožujak, 2013 >
P U S Č P S N
        1 2 3
4 5 6 7 8 9 10
11 12 13 14 15 16 17
18 19 20 21 22 23 24
25 26 27 28 29 30 31


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

  • Monte Vipera će se potruditi putem ovog bloga upoznati
    Vas sa ljepotama Svetog Ilije, Orebića, mora i škoja.
    Posebno Vas na dalekim morima i obalama.
    Kroz dvi-tri riči i pet-šest slika...
    Isto tako pratiti će aktivnosti Stanice HGSSa Orebić.
    A pratiti će i munjene surfere sa pelješko-korčulanskih plaža.zujo
    I neću politiku u moju butigu, molim vas.
    A pisat ću i svašta nešto što mi pade napamet. niste obavezni čitat.lud














    Kontakt:
    ivica.trojanovic1@du.t-com.hr

Linkovi

  • ... "I doista, na toj gordoj visočini pričinja ti se da si viši od svih onih dolje na svijetu, te da do tebe ne mogu doprijeti opačine onih zemnih patuljaka, niti da vidiš, niti da čuješ kako opaki sinovi grde lice toj krasnoj zemlji. Srce ti zaokupi želja, jaka želja da ti je tu, na toj samoći, blizu neba, za vazda ostati i ne vratiti se više k mravcima, ali opakim mravcima, dolje..."
    Petar Kuničić ,putopisac 1898. cerek

    ----------------------------------
    Pogled s Ilije


    Dok vitar puše u vrime suše
    Dok vali se pine i škoji se bile
    Dok palme mi mašu i bori dok znaju
    Da gledan te kraju,ća nalik si raju

    Jer sutra ti iden i more me brige
    Kad opet se vratin,dal' ćeš mi cvasti
    Jer teško je vrime i bojin se plime
    Dal' ćeš mi rasti,brine me brine

    Adio kraju,ća nalik si raju
    Sutra ti plovin,za kruhon boljin
    I mislin na te,dok s galebom letin
    Lipote tvoje,uvik se sjetin

    Adio kraju,ća nalik si raju
    Adio kraju i čuvaj mi tajnu
    Da dio si mene i suza mi krene
    Da srce si taka,kad san se maka

    Čekaj me kraju,ća nalik si raju
    Dok pozdrav ti šaljen s modrih daljina
    Snagu mi daje i u meni tinja
    Što tebi se vraćan,da s tobon procvitan


    Vlado Vidulin - pjesnik vrlo ugodna glasa 1999.

    ---------------------------------

    A na Nakovani ima jedno misto di je zakopano blago.
    I govoru da će se to blago otkrit, ako poju Ivan od
    Ivana i Marija od Marije, pa kad kokot na jedanaes
    ura zakukurika, da kupu što naju prid sobom, da će
    to bit blago. I bili su se jedan put dogovorili i bili su
    pošli, ma su zaspali, pa nisu čuli ni jedanaes ura
    ni kokota.


    Pelješka narodna predaja

    ----------------------------------



    ----------------------------------