Uprkos stalnim upozorenjima od strane HGSSa, distribuciji
eukativnih materijala i na druge načine, strani turisti želeći
posjetiti Sv.Iliju često dovode sebe i druge u pogibelj.
OČITO DA TREBA PONOVITI
Tako je bilo i jučer popodne. Bračni par četrdesetogodišnjaka iz Njemačke,
relativno dobro opremljen, javili su prethodno u hotel o namjeri izleta na Iliju
ali su ipak napravili dvije kardinalne greške, išli su na nepoznat teren po vrlo
gustoj magli a kad su izgubili markaciju umjesto da stanu oni su nastavili
samo njima znanim putovima, I tako odma u 14:52 po pozivu za pomoć iz
hotela dvije ekipe, jedna iz pravca Nakovane a druga preko Kabla kreće
u potragu kroz gustu maglu, mokro raslinje i stijene. Vođa spašavanja je
akciju koordinirao iz podnožja brda. Na svu sreću izgubljeni turisti su
locirani oko 18:00. Zbog otežanog kretanja gospođe povratak je malo dulje trajao od Golog Brda gdje su locirani pa preko Barina sve do Nove kućice
oko 20:00. Bračni par jako zahvalan svojim anđelima u crvenom bio je na
sigurnom oko 21:00. Bravo momci!!!!
Monte Vipera će se potruditi putem ovog bloga upoznati
Vas sa ljepotama Svetog Ilije, Orebića, mora i škoja.
Posebno Vas na dalekim morima i obalama.
Kroz dvi-tri riči i pet-šest slika...
Isto tako pratiti će aktivnosti Stanice HGSSa Orebić.
A pratiti će i munjene surfere sa pelješko-korčulanskih plaža.
I neću politiku u moju butigu, molim vas.
A pisat ću i svašta nešto što mi pade napamet. niste obavezni čitat.
... "I doista, na toj gordoj visočini pričinja ti se da si viši od svih onih dolje na svijetu, te da do tebe ne mogu doprijeti opačine onih zemnih patuljaka, niti da vidiš, niti da čuješ kako opaki sinovi grde lice toj krasnoj zemlji. Srce ti zaokupi želja, jaka želja da ti je tu, na toj samoći, blizu neba, za vazda ostati i ne vratiti se više k mravcima, ali opakim mravcima, dolje..."
Petar Kuničić ,putopisac 1898.
----------------------------------
Pogled s Ilije
Dok vitar puše u vrime suše
Dok vali se pine i škoji se bile
Dok palme mi mašu i bori dok znaju
Da gledan te kraju,ća nalik si raju
Jer sutra ti iden i more me brige
Kad opet se vratin,dal' ćeš mi cvasti
Jer teško je vrime i bojin se plime
Dal' ćeš mi rasti,brine me brine
Adio kraju,ća nalik si raju
Sutra ti plovin,za kruhon boljin
I mislin na te,dok s galebom letin
Lipote tvoje,uvik se sjetin
Adio kraju,ća nalik si raju
Adio kraju i čuvaj mi tajnu
Da dio si mene i suza mi krene
Da srce si taka,kad san se maka
Čekaj me kraju,ća nalik si raju
Dok pozdrav ti šaljen s modrih daljina
Snagu mi daje i u meni tinja
Što tebi se vraćan,da s tobon procvitan
Vlado Vidulin - pjesnik vrlo ugodna glasa 1999.
---------------------------------
A na Nakovani ima jedno misto di je zakopano blago.
I govoru da će se to blago otkrit, ako poju Ivan od
Ivana i Marija od Marije, pa kad kokot na jedanaes
ura zakukurika, da kupu što naju prid sobom, da će
to bit blago. I bili su se jedan put dogovorili i bili su
pošli, ma su zaspali, pa nisu čuli ni jedanaes ura
ni kokota.