Napokon sam se organizirala! Sad svaki dan ucim 2 sata ono što sam radila taj dan i za sljedeći i puno se bolje osijećam jer imam sve pod kontrolom.
Što se prijatelja tiče, ima nekoliko stvarno dobrih, tako da sam malo živnula.
Al ima i onih kučki koje seru da su mi frendice a onda me ogovaraju i zakucavaju mi gumice, pernice i knjige u glavu.
Onda debili iz razreda su me pokušali loptom pokušali u glavu pogodit, a onda poslije toga su me (svi dečki) zjbavali dok sam pricala s jednim frendom otkad naša ko fol veza traje (-.-) i pričali o sado-mazo sranjima...nisam mogla da ne prasnem u smijeh kako su se izvijali...
Jedan idiot koji sjedi iza mene mi stalno neš uzima, bocka, govori da šutim kad samo otvorim usta, stalno neš sere i zanovijeta i govori da sam glupa. Ko ima pravo govorit nekom da je glup (u doslovnom smislu riječi) bez razloga. On, koji sve od mene prepisuje i koji bi kad bi muhu progutao imao više mozga u želucu nego u glavi da mi to govori. To je tako djetinjasto. Zaš s takvim balavcima idem u razred? Može mi neko reć što im je to u glavi?

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.