Pogledala je u one plave oči. Nije smjela. Vidjela je strahotu. Nije smjela. Izgubljena u očima. Izgubljena u tami. Može li išta promijeniti? Ima li šanse vratiti sve na staro? Prije nego je srela njega. Nije smjela. Bilo je to protiv svih zakona koje je njezin svijet imao. Ali kako se mogla suzdržati? Te plave oči privlačile su sve poglede. Taj osmjeh tjerao te da ga slijediš. Kako se itko mogao oduprijeti? I one riječi... one dvije riječi koje je izgovorio. Tako stvarne. Tako istine. Nitko ne bi mogao povjerovati da su lažne. Zašto je morala biti tako glupa? Gotovo uvijek je znala razlikovati dobro od zla, ali sada... sada nije. Začarao ju je. Uzeo pod svoju čaroliju. Ljudi su joj govorili. Nemoj. Nije on za vjerovati. Ali nije ih slušala. Pogotovo joj je jedan prijatelj to govorio. Bio je uporan. Govorio joj to. Stalno. Kada god bi bila sretna što je sa Zlom. Nije ga slušala. Odbila je slušati išta loše što joj ljudi govore o njemu.

I tako je slabjela. A nitko ništa nije mogao učiniti.