Mokre ulice noću
27.01.2007., subota
U prozoru
|
Djevojka mojih godina sjedi u fotelji, iza prozora prizemnice s podignutim roletnama i gleda u televiziju. Djevojka. Ili djevojčica. Ne znam gdje pripadamo mi sedamnaestogodišnjakinje. To možda nitko ne zna. Shit, zaboravila sam na Gilmorice. U to gleda ona. Ta djevojka-djevojčica. Na trenutak poželim da stanem tu kod prozora i gledam u seriju, ali ipak koračam dalje. Ulice su mokre i mračne. Hodam pored malih kuća koje su tužne i lijepe i tople. Mrzim ovaj grad. Volim ovaj grad. Djevojka ili djevojčica? "Imaš lijepe oči kad se smiješ" kaže taj neki dečko i znam da sam se zarumenila i znam da sam bila djevojčica. I šta mu to znači? Lijepe oči kad se smijem. Djevojčica. A kad smo se ljubili, ja i jedan drugi, bila sam djevojka. Htjela sam da smo sami i htjela sam sve. Uvijek sam htjela sve. Djevojka. Srce mi lupa i neću više misliti o njemu. Nije više moj, nisam više njegova. U blizini se čuju crkvena zvona. U ovom gradu sve je u blizini. Shit. Zaboravila sam na Gilmorice. |
