MOKOŠIĆKI USTAŠKI POKRET
01.04.2006., subota
Bitka za Šujicu, Livno i Tomislavgrad, I., M. Marković, Povijest Crne legije
|
Protjerivanje proleterskih partizanskih brigada iz doline Vrbasa i obrana Bugojna ugrozilo je druga mjesta na tom podrucju, u prvom redu Livno, Tomislavgrad i Kupres. Partizanske snage morale su osvojiti nekoliko znacajnih mjesta kako bi mogle prezivjeti. Uostalom, na to podrucje uputili su se kako bi osigurali dovoljno hrane i mjesta za boravak tijekom iducih nekoliko mjeseci. Istodobno za trajanje bitke za Bugojno na podrucje Kupresa pristigla je druga Partizanska kolona. O dolasku na to podrucje Tita je je izvjestio pop Vlado Zecevic, vjerski referent pri Vrhovnom stozeru Narodnooslobodilacke partizanske i dobrovoljacke vojske jugoslavije (VS NOP i DVJ). Pop Zecevic u pismu Titu navodi da posadu Kupresa cini 400 do 500 ljudi, medju kojima su glavne Ustase, naglasavajuci znacaj Kupresa: "Kad padne Kupres i Zlosela, palo je pola Zagreba!", rijeci popa Zecevica''. Selo Ravno na Kupreskoj visoravni nastanjeno je pretezito srpskim stanovnistvom. Lokalni Srbi novodoslim partizanskim jedinicama iz Srbije i Crne Gore, priredili su dobrodoslicu nastojeci sto vise ocrniti hrvatsko i muslimansko stanovnistvo toga kraja. Odmah po dolazku partizanskih postrojba poslane su izvidnice prema Kupresu, Suici i Tomislavgradu kako bi se uvjerili u jakost Ustasa. Ustaski bojnici, izbjegli iz Prozora prosirili su vjest da jake partizanske snage pripremaju napad na Tomislavgrad i Kupres. Da je tomu tako upzoravalo je povremeno pripucavanje na postrojbe koje su cuvale prometnice medju tim gradovima. U Livnu, gdje je bilo posadno zapovjednistvo za podrucje Livna, Tomislavgrada i Sujice, snage NDH cinilo je 120 ustasa i 330 domobrana. Posada Tomislavgrada bila je mnogo slabija: 40 ustasa, 30 domobrana i 07 oruznika te 05 pripadnika riznicke straze. Sujicu je branilo 45 domobrana, 11 oruzanika i 11 pripadnika lokalne policije. Prva je napadnuta prometnica Livno-Sujica. Pripadnici bataljuna Vojni Zirujevic 15. srpnja su zauzeli prijevoj Borova Glava. Isti dan partizani su zauzeli Donji Malovan i prekinuli vezu Kupres-Sujica. Istodobno je Glamoc trpio veliki napad i bilo je pitanje dana kad ce ga partizani osvojiti. Zapovjednik obrane Livna bojnik Vilko Krizanac pokusao je pomoci napadnutom Glamocu. Pokusaj Livanjske policije i domobrana da se probiju do opkoljenog Glamoca, koji je napadalo 500 boraca V. krajiskog odreda nije uspio. Poslje visednevnih borbi u kojima je razrusen gotovo cijeli grad, partizani su osvojili Glamoc. Tek 80 domobrana i policajaca uspjeli su se 20. srpnja probiti do Livna. Tijekom borbi s partizanima vecina civila sklonilo se u Livno. Unatoc bijegu partizani su ubili 60 civila, a u borbi je poginuo jedan domobran i 07 oruzanika, dok je 40 domobrana zarobljeno. Izvjesca o partizanskim gubitcima ostala su nepoznata. Partizanski bataljun' 'Vojni Zirojevic''ime je dobio po poginulom partizanskom borcu. Po kazivanju partizanskog pukovnika Ilije Bakovica, Zirojevic je kao Srbin, za vrijeme borbi oko Livna, isao pregovarati s cetnicima o zajednickom nastupu protiv Ustasa. U mjestu Crni Lug izmedju Livna i Bosanskog Grahova tijekom pregovora cetnici su ga zarobili, uspio im je pobjeci nakon nekoliko dana i opet se prikljuciti partizanima. U jednom od narednih sudara s partizanima cetnici su ga ponovo zarobili, isjekli na komade i bacili u jamu. Njemu u spomen odred kojem je pripadao ponio je njegovo ime. Nakon sto su partizani uz velike gubitke protjerani iz doline Vrbasa, Tito je skovao novi plan. Glavninu snaga usmjerio je na podrucje Sujice, Livna i Tomislavgrada. Buduci da je na to podrucje pristigla i sjeverna kolona partizanskih postrojba u nadiranju iz istocne Bosne, partizanski komandanti vjerovali su da ce dvostruko brojnije snage lakocom ovladati ta tri grada. Poglavito, jer je vec bio osvojen Glamoc i otvoren put prema Livnu. Po primitku izvjestaja o neuspjehu drugog napada na Bugojno Tito je dva bataljuna Sandzacke brigade poslao na podrucje Gornjeg i Donjeg Vakufa na Kupreskoj visoravni. U svako selo smjestio je po jedan bataljun. Zadatak je bio zaprjeciti veze izmedju Sujice i Kupresa te izvidjanje i uznemiravanje ustaskih posada u tim mjestima. Iako su Sandzacke brigade htjele napasti Kupres, Tito im je zabranio ozbiljniji napad drzeci ih preslabim za ozbiljnije ugrozavanje jednako brojne Kupreske posade. Ostale proleterske partizanske su se odmarale i pregrupirale pripremajuci se za odlucni napad na Kupres. Dok su se partizanske jedinice pripremale i organizirale, ni ustaski zapovjednici nisu spavali slaveci pobjedu u dolini Vrbasa, pripremajuci obranu Bugojna i oslobodjenje Gornjeg Vakufa. Istodobno, s odlazkom sjevernog krila partizanskih snaga i ustaske snage su pojacane. Na podrucje Bugojna i Donjeg Vakufa pristigle su sve raspolozive snage III. Domobranskog zbora i sve raspolozive snage ''Crne Legije" i manji broj policije. Ta skupina pojacana je oklopnim vodom s tri tankete koje je pukovniku Simicu iz Sarajeva poslao general Lukic. Rijec je o talijanskim oklopnim kolima koja se svrstavaju u kategoriju lakih tenkova. Vozilo ima dva clana posade, vozac i strojnicar. Nedostatak tog lakog oklopnjaka je da nije imao okretnu kupolu, nego prozorcic u kojem su bile dvije teske strojnice. Strojnice su mogle ciljati samo 15 stupnjeva lijevo ili desno. Bile su lak plijen za protuoklopno oruzje, ali su imale prednost jer su bile pogodne za koristenje na svim cestama i u svim uvjetima. General Mihajlo Lukic, zapovjednik III. Domobranskog zbora odrzao je u Travniku 24. srpnja sastanak s pukovnicima Simicem i Franceticem. Proslavljen je uspjeh u dolini VRBASA, a na sastanku je odluceno da se djelovi Crne Legije, kao borbeno najmocniji dio snaga koje su imali na raspolaganju, ojacani oklopnim vodom premjeste u Kupres. Plan je bio da razbiju partizanske barikade u Donjem i Gornjem Malovanu. U toj akciji zadatak ustaske posade Livno bio je razbiti partizane na prijevoju Borova Glava i osposobiti tu vaznu komnikaciju. General Lukic, ohrabren vijestima o borbenoj vrijednosti CRNE LEGIJE i u vjeri da su II. i IV. Proleterska brigada unistene, vjerovao je u brz uspjeh te operacije. Poglavito, jer je za tu akciju osigurao tri zrakoplova kao podrzku iz zraka. Isti dan, 24. srpnja kad su ustaski zapovjednici dogovarali daljnje djelovanje u Travniku, sandzacki bataljuni iz Gornjeg i Donjeg Malovana i partizani bataljun ''Vojni Zirojevic'' s oko 250 boraca, u ranim jutarnjim satima napali su malobrojnu posadu u Sujici. U izvjescu zapovjednika Sandzacke brigade o napadu na Sujicu zabiljezen je poziv na predaju koji je zapovjednik brigade Momir Pucarevic poslao braniteljima Sujice. Zbog zanimljivosti toga poziva na predaju i varke koju je pri tom izveo, poziv citiram u cjelosti:''Braco domobrani i oruznici, drugovi, seljaci, nasa vojska nocas je opsadirala vase selo. Mi imamo velike snage, vi se nalazite u posve zatvorenom obrucu. Vasa borba bila bi uzalud. Ovim vas pozivamo da se bez dvoumljenja predate. Garantujemo bezbednost zivota i bezbednost lice imovine. Lazu vas vasi ustase kad kazu da mi ubijamo i samo ubijamo. Lazu! Nasa borba je uzvisena. Mi se borimo protiv okupatora i njegovih pomagaca. Njih zaista ubijamo. Od vas zavisi ocete se pokazati kao okupatorski pomagaci. To ce biti ako ma i jedan metak opalite na nas. U tom slucaju mi primamo borbu, ali znajte da ce to biti borba kobna po vas. Ne bismo zeljeli da toliko zivota i citavo selo strada zbog vase lakomislenosti. Predajte se bez pucnjave, bice bolje. Odgovor pismeno cekamo do 06 casova, inace smatrat cemo da je nas poziv odbijen.'' Iako je navedeno da odgovor cekaju do sest sati, partizanski napad zapoceo je u pet ujutro, sat vremena prije isteka ultimatuma. Posade se, nakon kratkog otpora, povukle u Tomislavgrad. Partizani su zarobili 13 domobrana i jednog policajca. Lakim zauzimanjem Sujice partizanima je bio otvoren put prema Tomislavgradu. Prva proleterska koja je bila smjestena u Gornje Vakufskom, Tomislavgrad je napala 25. |
