MOKOŠIĆKI USTAŠKI POKRET
01.04.2006., subota
Bitka za Šujicu, Livno i Tomislavgrad, II., M. Marković, Povijest Crne Legije
|
Zapovjednik posadnog zapovjednistva u Livnu, bojnik Krizanac je oko 14 sati izvjesten da se vode borbe oko Blazuja. Tri bataljuna I. proleterske priblizili su se gradu i rasporedjivali za nocni napad. Posadi grada zapovjedao je da brane grad po svaku cjenu. No, ustase i domobrani oko 22 sata su napustili grad, povukli se prema Kolu, a zatim se razdvojili. Jedan dio povuko se prema Posusju, a drugi prema Prisoju. Partizani su zarobili sedmoricu domobrana i jednog oruznika, a imali su dvojicu mrtvih i jednog ranjenog. Nije zarobljen nijedan ustasa. Partizani su zaposjeli Tomislavgrad 25.srpnja 1942. Svjednocanstvo o borbama ustasa i partizana za Tomislavgrad donosi i veliki hrvatski kipar Ivan Mestrovic u knjizi ''Uspomene na politicke ljude i dogadjaje''. A partizan Popovic prica: ''Bilo je to nedaleko Duvna, gdje smo se sukobili s ustasama. Njih nije bilo mnogo, najvise do tridesetak, dok je nas bilo tri puta vise. Razvila se zestoka borba, tu je bila zrtava s obe strane, ali Ustase, makar su vidjeli da ce svi izginuti, borili su se kao lavovi, do posljednjega, nisu se zeljeli predati. Ostao je jedan visok kao hrast u isjecenoj sumi te je pucao dok i posljednji kursum nije istrosio. Uspio je ubiti dosta nasih boraca i raniti jos vise, ali ni tada nije ustuknuo, nego je stajao. Kad smo mu vikali da se preda , on je uzvracao: ''Hrvat se ziv ne predaje!''. Ovo je moja zemlja, moja djedovina, a vi ste uljezi. Pucajte, oborite me, jer vise nemam streljiva.'' Prestali smo da u njega gadjamo i nastavili da ga nagovaramo da se preda , dok je on s ponosom to odbija, govoreci: - ''Ubijte me, skotovi! Mi smo sjeli i gledali hoce li se odluciti da se preda, ili da bjezi. On je, medjutim, stajao, razgolio prsa i doviknuo: Ubijte! - Zar ne vidis da necemo. Gdje ti je kuca? - Sat hoda odavle. - Hajde kuci! Uputio se polako, bez rijeci. Nakon mjesec dana dosao je k nama s izjavom;- USTASA sam i to cu ostati. I zato uzeo tri bombe i pobio desetak nasih, a i on je poginuo kasnije. 4. Ocekujuci koncetraciju partizanskih snaga za napad na Kupres, pukovnici Simic i Francetic dio snage iz Bugojna prebacili su na Kupresku visoravan. Istodobno se na dan kad su partizani iz proleterske usli u Tomislavgrad, pukovnik Simic sa zapovjednistvom nad svim snagama na tom podrucju. O prikupljanju snaga u Kupresu obavjesten je i Tito kome je postalo jasno da ga njegovi suradnici lazno izvjestavaju da partizani kontroliraju prometnice izmedju Kupresa i Bugojna. Vrhovni komadant partizana bio je razocaran i ljut na zapovjednike i borce II. proleterske. U izvjescu o stanju u brigadi i zapovjednom kadru II. proleterske Milovan Djilas je potkraj srpnja 1942. izvjestio Vrhovni stozer i Tita osobno; stozer je vrlo nesretno slozen i ne uziva nikakvo povjerenje trupe. On ne zadovoljava ni vojnicki ni politicki, a iznutra je nejedinstven, sto trupa moze jasno osjetiti. On je jedinstven jedino prema Vrhovnom stabu u prikrivanju stanja u brigadi. Tito je bio vrlo ljut. CRNA LEGIJA pukovnika JURE FRANCETICA razbila je njegovu elitnu postrojbu, a komadanti brigade slali su mu lazna izvjesca. Istodobno, Djilas je u izvjescu stanje u brigadi cijenio vrlo teskim, a II. proletersku oznacio kao pljackasku brigadu. Tito je shvatio da se njegove ranije zapovjedi stozerima proleterskih brigada, koje je dao nakon slicnog izvjesca o pljacki s pocetka srpnja 1942., nisu postovale. Stoga je ponovio raniju zapovjed da se sprijeci svaka samovolja i pljackasi cinovi od strane pripadnika brigade. U pismu stozeru II. proleterske porucio je da ce osobno preuzeti odgovornost za takve slucajeve. No, buduci je pripremio ofenzive prema Livnu i Kupresu nije se imao vremena baviti pljackom pripadnika proleterskih brigada. Poraz Prve proleterske u Tomislavgradu Da bi sprijecio mogucnost pojacanja iz pravca Bugojna ustaskim posadama u Kupresu, Livnu, Sujici i Tomislavgradu, Tito je zapovjedio da se angaziraju sve raspolozive snage i zauzmu prometnicu Kupres-Bugojno. Dio snaga angazirao je za pripucavaje prema Kupresu kako bi odvratio pozornost od stvarnih namjera. Taj zadatak povjerio je II. proleterskoj brigadi stacionarnoj u Sujici i Tomislavgradu. Tito je planiro da ce Livno zauzeti 29 srpnja, a dva ili tri dana poslje osvojiti Kupres i Bugojno, vladati dolinom Vrbasa i kontrolirati strateski najznacanije tocke u Bosni i Hercegovini. Na sastanku politickog i vojnog vodstva partizanskog pokreta srpski delegati predlagali su da dio proleterskih brigada uputi prema Biokovu i izbije na hrvatsku obalu, a da se drugi dio usmjeri preko Livan i Grahova i uputi u Liku, ali je Tito to odbio. O tome je Kosta Nadj ''u ratnim uspomenama'', zapisao: Tito je bio zaokupljen planom napada na Livno, ali i Kupres. Njemu je jos 14. srpnja nacelnik Vrhovnog stozera Arso Jovanovic, inace bivsi kapetan, pisao kako zauzecemo Kupresa dobivamo oslonac za pokrete unaprijed. O tome koliko je oslonac za pokret unaprijed onih dana, na Cincaru smo vise puta govorili. Mene je moje krajisko iskustvo poucilo da se Kupres ne napada. Mogli smo ga blokirati manjim snagama. Inace, bice puno zrtava.... Taj prijedlog nije prihvacen.'' |
