subota, 15.11.2008.
ROĐENDAN
Nakon svih onih tužnih dana , juče sam uspjela malo da ne razmišljam ama baš ni o čemu. Prvo sam išla na posao i odradila sa svojom dječicom, kako su im okice i lica bila vesela kada su me vidjeli, jer prethodni dan nisam radila.
Istog momenta sam osjetila radost, jer znam da su se navikli na mene i da sam im potrebna.
Onda u popodnevnim časovima odlazim u vrtić po svog M...... i njegovog dobrog druga iz vrtića M..... idemo kod nas kući do ne dođe vrijeme za odlazak u tržni centar u kome sam prije mjesec dana zakazala proslavu rođendana.....
Bilo je za djecu jako lijepo i zabavno, maksimalno su iskoristli prostor koji je predviđen za to. Moj M....... je bio malo nervozanm jer još uvijek vuče prehladu, ali kada se uklopio sa njima sve je bilo ok......
Gledajući ih tako vesele i bezbrižne na tren sam poželjela da se vratim u njihove godine,,,
Ali svakome je u životu po nekom nepisanom pravilu određeno "kojim putem treba da ide".............
Svi smo mi nekada bili bezbrižna djeca, a sada odrasli ljudi koji treba da se brinemo o svojoj djeci i vodimo "bitku" sa životom.....da maksimalno koristimo svaki njegov tren da razmišljamo o lijepim stvarima.....
O svemu po malo..............
"Jedan momak je upitao starca šta da čini u životu,odnosno koji put da odabere i šta od njega želi Bog.Starac mu je odgovorio:"Dijete moje,Bog želi ono što želiš i ti. Bog nikoga ne prisiljava da slijedi ovaj ili onaj put...................
"Dirnut ljubavlju svako postaje pjesnik." - PLATON
"Prijateljsto nije velika stvar,nego milion malih stvari." -ELBERT HABERT