petak, 11.05.2007.
11.05.2007.Petak
Prijavljujem promašaj
Jutro samo nas je par došlo na vađenje bete . Izluđivalo je čekanje do 13 sati no čekanje je potrajalo do 14 sati .A najgore je bilo od 12,30 .
Kako nas je doktor prozivao tako smo upadali u sobu , ali nisu izlazile nasmiješene face već žalosne .Strašno sve do jedna negativna beta nitko pozitivan,rekla sam Bože daj bar jednu pozitivnu , nemoram biti ja samo da je neko pozitivan , došao je i na mene red .Gospođo Begić Sivac nismo uspjeli , vidim da ste zadnju stimulaciju imali 2005 godine dođite mi sljedeći ciklus 20 dan , to su bile doktorove riječi .
Izašla sam van iz sobe s nimalo tuge i jada i pitam samu sebe šta to nije u redu sa mnom ? Kada je jedna žena izašla van i kada sam ju vidjela da plače napunile su mi se oči suzama a sada kada se meni to desilo ništa , ni suze ničega . Nazovem svog supruga i mirno mu priopćim loše vijesti, ali ja i dalje ne mogu sebi doći kako sam mirna ,a i njemu je čudno (inače jako burno reagiram).Možda je to jer sam ovaj put bila sama , zato što moj suprug nije bio sa mnom , možda je to ...............ma ne znam .............
No u svemu tome pozitivno je što ne čekam dugo , ma vidimo se mi za oko 3 tjedna jer ja znam da mene moje dijete negdje čeka i ja moram naći put do njega ma kako on trnovit bio .
Prema tome Vuk Vrhovac spremi se jer ja opet dolazim .
- 18:06 -