srijeda, 08.03.2006.
LIJEČENJE NEPLODNOSTI
Cilj svih postupaka u liječenju neplodnosti je stvaranje pogodnih uvjeta i sredine za spajanje spolnih stanica: spermatozoida i jajne stanice, uspješno začeće, uspješnu trudnoću i porod djeteta. Prvi korak u liječenju bračne neplodnosti je cjeloviti ginekološki pregled žene s dijagnostikom ovulacije, kao i pregled muškarca kod urologa: spermiogram uz eventualno druge ciljane urološke pretrage ovisno o nalazu.
Spermiogram: Spermiogram ili analiza sjemene tekućine muškarca predstavlja rutinsku pretragu u ispitivanju plodnosti muškog partnera u braku bez djece. Svjetska zdravstvena organizacija (World Health Organisation - WHO) postavlja granicu urednog spermiograma na 20 milijuna spermija/ml od kojih se najmanje 40% progresivno kreće i više od 30% je morfološki pravilnog izgleda. Karakteristike spermiograma koje određuju da li je jedan muškarac plodan ili neplodan nisu strogo postavljene. Ipak se neplodnost u muškarca povezuje s koncentracijom spermija od 10 milijuna/ml i niže. Kombinira se s kulturom sjemena, kako bi se utvrdile bakterijske i druge infekcije. Liječenje muške neplodnosti može biti hormonsko, kirurško i drugo; nažalost niti jedna vrsta liječenja nije pokazala očekivane rezultate. Razvitkom tehnika umjetne oplodnje omogućena je oplodnja jajne stanice i u slučajevima s minimalnim brojem spermija.
Izostanak ovulacije: Najjednostavniji, iako ne i najtočniji način praćenja ovulacije je mjerenje bazalne temperature. Najveći nedostatak ove metode u planiranju trudnoće je nemogućnost predskazivanja ovulacije: iz skoka bazalne temperature koji prati ovulaciju, tek retrogradno saznajemo da li se ovulacija odigrala ili ne. Nešto bolji postupak je određivanje razine LH u urinu pomoću LH trakica (Ovu Gnost): skok razine LH nekih 36 sati prije ovulacije se u ovom testu prikazuje slično klasičnom testu na trudnoću u vidu dvije crtice na test polju, te metoda predstavlja precizan način predskazivanja ovulacije. Sličan način, koji će uz određivanje LH u urinu, u ciklusu upoznavanja zahtijevati još i mjerenje bazalne temperature, zasniva se na uporabi minikompjutora koji se naziva Persona. Svakako najznačajniji postupak u praćenju zbivanja tijekom ženskog ciklusa je ciklus monitoring - ultrazvučno praćenje rasta folikula uz određivanje bazalnog hormonskog statusa - bazalne razine (3. - 5. dan ciklusa) odnosno dinamičkog praćenja kretanja razine odgovarajućih hormona. Ukoliko se radi o odsustvu ovulacije (anovulacija) i liječenju neplodnosti, uz otklanjanje primarnog uzroka anovulacije pristupa se stimulaciji i indukciji ovulacije medikamentoznim putem. U tu svrhu primjenjuju se clomifen, epimestrol i/ili gonadotropini: FSH, FSH+LH i hCG (bez ili u kombinaciji s GnRH-analozima) u svim mnogobrojnim varijacijama.
Oštećenja jajovoda: U provjeri prohodnosti jajovoda koriste se kontrastne metode: histerosalpingografija (HSG) i histerosalpingo-sonografija (HSSG). U oba slučaja kontrastno sredstvo se ubrizgava u maternicu i jajovode, a prohodnost genitalnog sustava ispituje rendgenskim slikanjem ili ultrazvučnim putem. Izravan uvid u patološke promjene omogućuje laparoskopija (LPSC). Kod laparoskopije se optičkim instrumentom ulazi u trbušnu šupljinu i izravno promatra izgled, položaj i prohodnost jajovoda, uz istodobnu mogućnost proširenja dijagnostičke u terapijsku metodu: ovo je naime najčešći put mikrokirurške intervencije. Neprohodnost jajovoda liječi se na dva načina: mikrokiruškim zahvatom ili metodama umjetne oplodnje. Mikrokirurški zahvat koji se obavlja finim sitnim instrumentima pod mikroskopom ili laparoskopski ima uspješnost i do 40 posto. Tom prilikom se odstranjuju cistične promjene na jajnicima ili ljušte priraslice koje sljepljuju jajovode ili jajnike uz stijenku crijeva ili male zdjelice. Zahvat se preferira kod mlađih osoba i jednostavnijih oštećenja jajovoda, a uspješna operacija predstavlja trajno rješenje problema oštećenih jajovoda.
Endometrioza: Liječenje je u principu dvojako: konzervativnim putem - hormonska terapija, ili kirurškim putem, odnosno kombinacijom ovih metoda. U okviru hormonske terapije koriste se GnRH analozi, gestagenska supstitucija ili u blažim slučajevima niskodozirani oralni kontraceptivi s jakom gestagenskom komponentom. Uobičajena je kontinuirana primjena hormonske terapije tijekom 6 mjeseci. Novija istraživanja ukazuju na slične rezultate u terapiji endometrioze primjenom gestagena danazola i GnRH analoga. Kirurška terapija endometrioze obuhvata dijagnostičku i istodobno operativnu laparoskopiju (pri čemu se odstrane vidljiva endometriotička žarišta), kao i second-look laparoskopiju (kontrolna laparoskopija). U liječenju neplodnosti kod neuspjeha kirurškog i medikamentoznog liječenja, primjenjuju se metode umjetne oplodnje.
PCOS: Kako je pretjerana debljina vrlo čest problem žena s policističnim jajnicima, takvim pacijenticama se preporučuje smanjenje tjelesne težine što ima višestruko pozitivan učinak. Smanjenje tjelesne težine za samo 5% može ponovno uspostaviti ovulacijski ciklus. Normalna tjelesna težina znači ujedno i manje problema s kolesterolom, lipidima i inzulinom. Uz mršavljenje, važna je i tjelesna aktivnost, prestanak pušenja i uporabe alkohola, te općenito usvajanje zdravog načina života. U okviru liječenja neplodnosti osnovni problem policističnih jajnika je izostanak ovulacije - anovulacija, te se u ovim slučajevima vrši stimulacija i indukcija ovulacije (najčešće uz istodobnu inhibiciju aktivnosti hipofize) s ciljanim spolnim odnosom. Trudnoća sama po sebi vrlo povoljno djeluje na PCOS.
Anomalije u razvitku spolnih organa: Mogućnosti dijagnostike obuhvaćaju prije svega ginekološki i ultrazvučni pregled, koji se kombiniraju s kromosomskom analizom i po potrebi histeroskopijom (HYSC) i laparoskopijom (LPSC). U liječenju neplodnosti najbolju prognozu imaju anomalije spajanja, gdje je normalnu trudnoću vrlo često moguće ostvariti uz minimalne ili nikakove kirurške intervencije. U slučaju anomalija razvitka spolnih žljezda ili vanjskih genitalija liječenje obuhvaća prije svega kirurške korekcije i hormonsku nadomjestnu terapiju.
- 18:58 -