Čovjek ima samo ono što daje

SAMO ČOVJEK

Spojit će se vjetrovi, a kiše liti
Lutalice će ispod maske svoje lice kriti
Nebo će pronaći kraj, a oblaci dugu
A oni najmanji neku svoju tugu
Kad sunce dodirne tlo, stopit će se boje
A svi će i dalje gledat samo ruke svoje
Zaboravit će oni kako je vrijeme stalo
Koliko su pružali, a trebalo je samo malo

Samo sam čovjek, ali znam koliko vrijedi
Samo sam dijete, a znam što sve blijedi
Samo sam čovjek, a uspomene lete
Pružam ruke, a život čudne priče plete
Samo sam čovjek, a ipak se ne budim
Samo sam čovjek, a ipak se čudim

27.12.2011.

12.11.2015. u 18:56 | 2 Komentara | Print | # | ^

	studeni, 2015					>
P	U	S	Č	P	S	N
						1
2	3	4	5	6	7	8
9	10	11	12	13	14	15
16	17	18	19	20	21	22
23	24	25	26	27	28	29
30

Siječanj 2016 (3)
Studeni 2015 (7)

Opis bloga

Svoje prve stihove počela sam pisati sa 13 godina. Uglavnom, za sada ih imam preko 180. Nisam nikakav stručnjak u tome, sam samo obična duša koja obožava pisati stihove i koja je evo nakon 10 godina odlučila to podijeliti sa drugima. Želja mi je da se barem jedan od tih stihova uglazbi, živi bili pa vidjeli. Onako usput, čak sam uspjela napisati i jedan roman

Linkovi