Čovjek ima samo ono što daje

Zadnje zrno daha

Polomio sam mnogo
Vrijeme me nosilo
Dozvolio sam tugu
I to me potopilo
Ali želio sam malo
Želio sam tebe
Da bi navrh sveg ovog
Napokon zaboravio sebe
I to mi je dovoljno
A to nije malo
Zbog samo jednog trena
I ovo bi srce stalo

Veliki je to san
Al' ja sam spreman za njega
Još na dlanu držim tebe
Tebe iznad svega
I dajem ti dvorac
Pun pepela i praha
Svoju krunu i svoj tron
Pa i zadnje zrno daha

21.10.2014.


04.11.2015. u 22:24 | 0 Komentara | Print | # | ^

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

  studeni, 2015 >
P U S Č P S N
            1
2 3 4 5 6 7 8
9 10 11 12 13 14 15
16 17 18 19 20 21 22
23 24 25 26 27 28 29
30            

Siječanj 2016 (3)
Studeni 2015 (7)

Opis bloga

Svoje prve stihove počela sam pisati sa 13 godina. Uglavnom, za sada ih imam preko 180. Nisam nikakav stručnjak u tome, sam samo obična duša koja obožava pisati stihove i koja je evo nakon 10 godina odlučila to podijeliti sa drugima. Želja mi je da se barem jedan od tih stihova uglazbi, živi bili pa vidjeli. wavemah Onako usput, čak sam uspjela napisati i jedan roman yessmijeh

Linkovi