mojdomjehrvatska

subota, 28.01.2006.

Vicevi

Nalazite se u pustinji, imate jabuku u ruci i napada vas lav. Kako ćete doći do Rima?
- Bacite jabuku u zrak, a poznato je da jabuka ne pada daleko od stabla. Popnete se na to stablo i kad vidite da vas lav ne može dokučiti odahnete i "padne vam kamen sa srca". Taj kamen pogodi lava u glavu i ubije ga. Kad vidite da je lav mrtav vi ste sretni i kako se ono kaže- na konju ste i sa tim konjem krećete na put, a svi putevi vode u Rim

Kaže učiteljica Muji da kaže jednu prostu rečenicu. On reče:
- "Jovo ore njivu."
- "A šta je Jovo u toj rečenici?"Srbin, majku mu jebem

- 21:15 - Komentari (1) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

  siječanj, 2006 >
P U S Č P S N
            1
2 3 4 5 6 7 8
9 10 11 12 13 14 15
16 17 18 19 20 21 22
23 24 25 26 27 28 29
30 31          


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

  • Pred nebeskog Oca klekne s riječima od zlata predao sam zemju svetu u ruki Hrvata...














    MOJ DOM JE HRVATSKA

    Sve je lijepo kao na razglednici
    Radnici bez posla, klinci na ulici
    Starci čekaju red pred kontejnerima
    Gladni guraju sve u pučkim kuhinjama

    Moj dom je Hrvatska
    Ja dižem zastavu, do neba
    Moj dom je Hrvatska
    Ja dižem zastavu, do neba
    Moj dom je Hrvatska
    Ja dižem zastavu, do neba
    Moj dom je Hrvatska
    Ja dižem zastavu, do neba

    Sve je lijepo kao sa razglednice
    Dimnjaci bez dima, puste oranice
    Negdje ispod zvijezda još je tvoj kućni broj
    S pticama u parku tu na svome si svoj

    Moj dom je Hrvatska
    Ja dižem zastavu, do neba
    Moj dom je Hrvatska
    Ja dižem zastavu, do neba
    Moj dom je Hrvatska
    Ja dižem zastavu, do neba
    Moj dom je Hrvatska
    Ja dižem zastavu, do neba

    Na razkrižu s gitarom stojim i zamišljam
    da je bolji svijet, da sam bolji i sam
    Ponekad bude mi dovoljan sunčan dan,
    ničeg nije me strah, ja imam svoj san.

    Moj dom je Hrvatska
    Ja dižem zastavu, do neba
    Moj dom je Hrvatska
    Ja dižem zastavu, do neba
    Moj dom je Hrvatska
    Ja dižem zastavu, do neba
    Moj dom je Hrvatska
    Ja dižem zastavu, do neba

    Moj dom je Hrvatska
    Ja dižem zastavu, do neba
    Moj dom je Hrvatska
    Ja dižem zastavu, do neba
    Moj dom je Hrvatska
    Ja dižem zastavu, do neba
    Moj dom je Hrvatska
    Ja dižem zastavu, do neba
    Moj dom je Hrvatska
    Ja dižem zastavu, do neba

    Tvoj dom, tvoj dom, tvoj dom je Hrvatska
    Tvoj dom, tvoj dom, tvoj dom je Hrvatska
    Moj dom je Hrvatska aaaaaaa jejeeeeeee


Linkovi

  • Free Website Counters
    Free Website Counters

Svoje voli tuđe poštuj

  • Free Image Hosting at www.ImageShack.us
    HEROJ A NE ZLOČINAC

    Plaćeno Gotovinom
    View more video clips at Yashi

    Ante svi smo za te Pjesma za Gotovinu

    Free Image Hosting at www.ImageShack.us

    Rijeka u srcu Armada do groba

    Sude mi

    knjigu piše vitez roda moga
    u dalekoj zemlji okovan
    pa je šalje svojoj vijernoj ljubi
    pod zidine grada bijeloga

    ej, ljube moja, moga oka vilo
    idu dani ode godina
    da uzame nije tvoje tilo
    i da su me braća izdala

    sude mi
    zato što svoje volim,
    volim najviše
    što sam branio moje najdraže
    sude mi
    dušmani moja ljube, ali ne znaju
    da je istina
    voda duboka

    ej, djeco mila, vite grane moje
    upamtite što vam govorim
    ej, k'o ne ljubi i ne čuva svoje
    Božjeg lica neće vidjeti

    sude mi
    zato što svoje volim,
    volim najviše
    što sam branio moje najdraže
    sude mi
    dušmani moja ljube, ali ne znaju
    da je istina
    voda duboka




    plati piće

    plati pice da ti pricu ispricam
    o covjeku s kraja prošlog stoljeca
    kad su zemljom tekle suze, krv i znoj
    a junaka bilo k'o u pjesmi narodnoj

    sloboda je zid s cvrstim vratima
    a hrabrost je kljuc što vrata otvara
    bez pitanja otš'o je medu prvima
    i nije ga bilo pet dugih godina

    ej, procvala mi ruža kalemljena
    zemljo moja suzom natopljena

    u kamenu slova pišu stoje ponosno
    navik živi onaj koji zgine pošteno
    i zato ne bole rane, rane duboke
    bole laži i prevare, rijeci pogane

    kad se poslije svega kuci vratio
    sto puta je rukom na se krenuo
    krenuo pa stao jer i kad nemaš kud'
    cekaj, Bog sve vidi i nije uzalud

    ej, procvala mi ruža kalemljena
    zemljo moja krvlju natopljena

    u kamenu slova pišu stoje ponosno
    navik živi onaj koji zgine pošteno
    i zato ne bole rane, rane duboke
    bole laži i prevare, rijeci pogane

    za ovakve stvari krivi smo i mi
    jer smo na junake svoje pljunuli
    i tu prica moja ne završava
    plati pice, prijatelju, znam ih puno ja