Go otrgnuvam sekoj oblak od pred ocite i se zasolnuvam od sonceviot zrak.Ke gi otslikam svoite spomeni na tvojata dobrina, a ljubovta vo kafez ke ja zatvoram koja ke stane moj vecen rob.
I pominuvam pokraj tebe.Tvoite mirisi gi palat moite kosi.Sovesta ti e cista.Svetis kako fener vo mojata dlanka.I me stignuvas.Me pogoduva tvojot pogled koj tesko bese da se vidi.I brzas vo nemir.Cekoris vo nokta.Jas nemam strplivost i pocnuvam da te sledam.Gi baram odgovorite vo tebe, iako znam deka nemam pravo na toa.Gi prepoznavam alistata na tvoeto telo.Go dovikuvas veterot za da gi izbrise tvoite stapki.
Begas.Tamu dlaboko vo nokta zaminuvas.Ja kries svojata arogancija, a jas ostanuvam i ponatamu tuka sklon kon svoeto ubeduvanje deka ne me prepozna vo temnina.