Ponekad se bojim da živim u nekom snu i strah me jutri otvoriti teške oči, jer bojim se da će sve nestati i proći, a ja ću opet biti na početku i dnu. Treba mi sange da pogledam svjetlo života, vidim da nije san, nego stvarnost života, osmjehnem se na zvukove ptičijih nota, pa poljubim ljubav, što samo meni dana. I ne sluteć borbu, što misli moje kroje ti spokojno uživaš ljepote svoga sna, usne ti nježno i tiho šapuću moje: probudi se draga, uljepšaj mi ovaj dan, vatreni poljubac za dobro jutro mi daj, da budem siguran, kako ovo nije san. IMAO SAM ŽIVOTNI SAN KOJI SAM OSTVARIO, A SAD SE PONEKAD BOJIM DA ŽIVIM U SNU. Pošto je i meni blog uzeo danak neke pjesme koje su nestale možete vidjeti ovdje dok ih ne vratim, ako ih uspijem vratiti Arhiva |