darujem ljubav

15.04.2012., nedjelja

JESMO LI MALODUŠNI

Pa, onda što mi Vi, dragi prijatelji mislite...? Jesmo li mi svi zajedno danas, u ovakvim okolnostima, malodušni, ili je nešto drugo u pitanju? Jer mora nam biti jasno da živimo u zemlji, takvoj kakva jeste, za mene, a mislim i za većinu Vas, najljepša, najbolja, bogata prirodnim ljepotama, toplih ljudi i još puno toga dobrog, i vrijednog, no mi jednostavno svakim danom sve više gubimo tlo pod nogama, padamo u neka depresivna stanja...Slažem se u potpunosti da nije lako, da ima puno nezaposlenih, puno napuštenih, siromašnih, bolesnih, bez perspektive, bez osnovnih sredstava za život...da je mladima možda najteže kao i onim starijima koji su cijelog života rintali, a onda umjesto da idu u zasluženu mirovinu, dobivaju otkaze i prepušteni su traženju korice kruha po kontejnerima...Sve je to meni, a mislim i svima Vama, kristalno jasno...no, moram konstatirati da je i našim bakama i djedovima oduvijek bilo teško, naporno...Pa su svejedno gurali naprijed, borili se rukama i nogama da opstanu, radili i obrađivali zemlju za prehraniti djecu, pobijeđivali gladi i ratove...pa su opet bili nasmijani, umorni ali spremni na šalu, puni optimizma, života...Za razliku od nas danas... Pa, onda u čemu je kvaka? JESMO LI MI MOŽDA ZAISTA TOLIKO MALODUŠNI, nismo u stanju pokrenuti se, družiti, složno napraviti neke konkretne i vidljive rezultate... Jesam li u pravu kad kažem da nam je stanje duše, takvo jeste i da upravo zbog toga, nikako ne možemo napredovati i izboriti se za nešto više, bolje, ljepše, drugačije? (trebala bih staviti ovo pod život ili nešto slično...no nema pa ću staviti pod osobno)

- 18:47 - Komentari (8) - Isprintaj - #

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.