darujem ljubav

10.04.2012., utorak

JEZERO SUZA

Odnekud, kad to nitko nije očekivao, usred pustinje iznjedrilo se jezero. Naizgled, sasvim obično, jezero površine mirne kao ulje, kao slika na platnu, jezero u kojem zrcalio se odraz zaljubljene duše. Prolazili su putnici, umorni od hodanja nepreglednim prostranstvima pijeska, suhih usana, sasvim iscrpljeni. No, samo su kratko zastali kraj ove oaze života, moglo se pomisliti, i samo u tišini, nastavili put dalje. A jezero je sve više raslo, ali i postajalo nekako tamnije, slano, čak je na trenutak i nestalo, kao da se negdje izgubilo, a onda opet zasjelo na staro mjesto, u svoje korito. Sunce je peklo, opasno žarilo, vrućina neizdrživa, a tu i tamo, kraj jezera bi prošao beduin jašući na devi, samo kimnuo glavom, kao da se želio nakloniti, i nastavio svoj zacrtani put. "Zar je moguće, da nije barem malo umočio ruke u jezero, osvježio lice"? Sve je postajalo nekako čudnovatije, kako samo jezero, tako i nepregledna pješčana ledina. Ni, kukaca, ni šumova, ni trunke života. Površina jezera na trenutke je mijenjala svoj opis pa se pretvarala u plavičastu maglicu i zakrvavljenu čipkastu pjenu ali očito ta promjena nikom nije djelovala ništa neuobičajno. A onda jedne večeri, kraj čudnovatog izvora života, pomislio bi čovjek, odnekud se pojavila ženska silueta, zaogrnjena bijelim plaštem, preko glave prebačenim plavkastim velom. Djelovala je fino, djevičanski, poput Marije, Isusove majke. Sklopila je svoje ruke, sagnula se nad površinu neobičnog jezera i u tišini molila, a cijelo to vrijeme s usana joj nije nestajao blaženi smiješak. Zatim se uspravila, krunicu u njedra spremila i nestala, negdje u nebeskim visinama. Ali, nije to sve, istog trenutka, na mjestu onog prijašnjeg jezera, jezera isplakanih, suza, slanih, suza krvavih, izraslo je zeleno bilje koje je disalo punim plućima i postalo prava oaza mira, života i ljubavi.....

- 10:57 - Komentari (4) - Isprintaj - #

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.