darujem ljubav

04.04.2012., srijeda

Možda je i glupo što ću ovo napisati baš danas, na veliku srijedu, neposredno prije velikog blagdana, ali pisati moram kad mi dođe nešto na um, a to se upravo sad i dogodilo. U ovom našem životu, odnosno životarenju, bolje rečeno, kad u zadnjih desetljeća, stalno biramo neke nove vlasti, donosimo nove zakone, proračune, a ljudi su sve više tužni, jer nema se, ne može se, otkazi se dijele, onda isti počinju tražiti nešto što bi ih donekle smirilo . U protivnom moglo bi se svašta izdogađati, izloge porazbijati, do tučnjava doći...da da, nije to šala, jer kad je čovjek gladan, a sve je više takvih, onda je u stanju svašta učiniti...E, upravo tada, u takvim trenucima, kako bi se suzdržao, čovjeku je potrebna neka ovisnost, a koja je najmanje štetna kako za džep tako i za zdravlje... Ljudi ipak , kad su nervozni isfrustrirani, ludi od ove naše svakodnevne realnosti posežu za cigaretom. No, koliko je to skup "sport", vrlo je i štetan jer danas više ljudi ne puše pravi duhan, već tko zna što, tko zna s čim nas to velike duhanske korporacije truju i omotavaju u onaj bijeli tanki papir od kojega kasnije dobivamo sve moguće boleštine, a najteži je ipak rak, tumor pluća, jednjaka, grla, želuca... Pa se onda, prepuštamo alternativi, prisiljeni smo na neki način umjesto cigareta, u trenucima "žutih minuta" posegnuti za nečim drugim...Tu i ja sada spadam. Pa, onda trčimo do kioska i umjesto cigara, skupih Mallbora, i Ronhilla, kupujemo žvake...I gledamo da to budu najeftinije, a opet one najbolje kako za naše zube, tako i za bolji okus i zadah u ustima...Dvoumimo se od onih raznoraznih Orbita, pa do Menthola, ili voćnih koji su meni, iskreno rečeno ...bljak...I onda, udri ga Blaž, žvačemo u jutro, žvaćemo prije jela, poslije jela i sve dok ne legnemo i sklopimo oči...Ovisnost o narkoticima ipak neću spominjati jer to je priča za sebe, ali ovisnost o fejsu, pisanju i zafrkanciji na ovim portalima, gdje sam opet i ja, uključena, hoću.. .I lupam ja po tastaturi čim oči otvorim, u spavačici do podne, u mirovini, dok sve otpozdravim na fejsiću, dok svima kažem kako ste i šta ima, pa, onda ubacim koju sličicu, pjesmicu, crticu...Tik, tak, dođe jedan, dva sata poslije podne, naravno, a ja još ovdje za ovom kutijom i tipkovnicom....Koje li ovisnosti!... E, pa sad, kažite vi dragi moji, što hoćete, ali to je zaista tako, barem kod mene, koja priznam pa mi se pola valjda i oprašta...A kako je kod Vas?Pogledalo:

- 18:19 - Komentari (5) - Isprintaj - #

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.