jutros razmišljam nekako drugačije,
sasvim novo, sasvim trezveno
i nekako mi je lakše, osjećaj imam
da polako vraćam se u kolotečinu....
jer ovih sam dana, sa sobom bila
sasvim sama, pustinja se nadvila
nad mojim nebom stvaranja, pjesma
se čula nije, samo vrisak, tuga i bol...
no, treba iskusiti sve, baš sve granice
životnih putovanja, usredotočiti se na
ljepotu i dobrotu, znala sam to i prije
ali nemoćna sam sasvim bila jer đavo
se neki uz ivičnjak života krije.....
|