ISPADA DA SAMO JA O TOME MISLIM
Nema i nema, mislim, nema vode, odnosno nema kiše... I svima je to vidljivo, priroda mijenja izgled, šparuge umjesto da rastu, još nisu ni počele, a pomalo završava sezona...Ovo malo što naše vrijedne domaćice beru, na tržnici košta poput suhog zlata...Vrtovi su prašnjavi, zemlja, ispucala kao da je ljeto, srpanj, sad će i pelud...Cvijeće i ukrasno bilje po parkovima, jedva diše kao da ima astmu, nekako spustilo glavice...Ma grozno! Na TV-u i radiu slušam svakodnevno o mogućoj redukciji vode, sada kad je sezona na pragu!
Isuse, mogu misliti, a i neću više misliti jer izgleda da samo ja o tome mislim, što će onda tek biti ako se to zaista dogodi...Redukcija vode, ne kupanja, tuširanja, pranje rublja i suđa, uopće život i komocija na koju smo naučili...Ne znam, zaista ne znam...No, ipak me potajno , boli kad se sjetim mogućih posljedica...ali većina ljudi još šuti, uzda se u promjenjivu ćud prirode, kao da kiša će ipak pasti...E, pa daj Bože, bolje danas nego sutra!
|