Pjesma Blažene Majke Terezije

subota , 19.10.2013.

OPROŠTAJ

Ostavljam milu kuću
I dragi zavičaj
U Bengaliju idem vruću,
U daleki kraj.

Ostavljam znance svoje,
Napuštam rod i dom.
Srce me vuče moje
Da služim Kristu svom.

Oj zbogom, majko mila,
I zbogom ostajte svi,
Viša me goni sila
Pram žarkoj Indiji…

I lađa kreće lagano,
Siječe morske vale,
A oko motri zadnji put
Evropske drage žale.

Na lađi stoji smiono
Vesela mirna lica,
Sretna mala Kristova
Nova zaručnica.

U ruci križ joj gvozdeni
Na kome visi Spas,
A duša spremno prinaša
tešku žrtvu taj čas:

„Primi, Bože, žrtvu ovu
U znak moje ljubavi.
Pomozi, de, stvoru svome
Da ti ime proslavi!

Zauzvrat te samo molim,
O predobri Oče naš,
Jednu daj mi, barem jednu
Dušu onu – ti već znaš.“

I sitne, čiste poput rose ljetne
Suze tople tiho teći stanu,
Da potvrde i posvete
Tešku žrtvu sada prikazanu.

Bl. Majka Terezija,
na putu za Calcuttu, prosinac 1928.