samo vas gledam...

četvrtak, 27.04.2006.

Latinska Amerika živi svoj san, živi Revoluciju!

Ovaj tekst sam sročio 01.02.2006., ali tada nisam imo blog pa ga nijesam niti mogao objaviti. Srećom, drugovi su ga objavili umjesto mene, a sada ga objavljujem i ja pošto sam se sjetio da sam ga zaboravil stavit na svoj blog. Jbg:/


Napokon...

Napokon se budi najpotlačeniji, najeksploatiraniji i najsiromašniji dio kugle zemaljske.

Napokon duh El Comndante Che Guevare može biti miran, spokojan, tih. Sada može biti siguran, siguran da je sve što je radio bilo ispravno, ljudski. Njegov vječiti san o ujedinjenju Latinske Amerike i ostalog nerazvijenog svijeta konačno postaje java i dopire svaki kutak Latinske Amerike, u svaku dušu poniženog čovjeka. Njegov revolucionarni zanos i fanatična vizija, za koju je platio životom ipak nisu bili uzalud...

Nedavne političke promjene u Latinskoj Americi i nedavna revolucija, revolucija svijesti, donijele su pobjedu ljevici.Unazad par godina slika svakodnevice Latinske Amerike bitno se promijenila i popravila u korist lijevo orjentiranih. Sjedinjene Američke Države, najveći zločinac protiv čovječanstva,više od tridesetak godina sustavno su provodile anti-ljevičarsku kampanju po Latnskoj Americi podržavajuči latinoameričke diktatore koji su "crvenu opasnost" uspješno zauzdavali na sve moguće načine. Odavno se SAD-e volio uplitati u politiku i život Latinske Amerike, a tadašnju političku situaciju promjenila je kubanska revolucija sa Castrom na čelu. Ljevičarski pokret je rastao, ali nakon ubojstva JFK-a počinje tzv. "kontrarevolucija" SAD-a. CIA je uz svu svoju moć uspjela napraviti državne, te svrgnuti legalno izabrane vlade u niz zemalja Latinske Amerike. Najveći uspjeh CIA-e zbio se u Čileu gdje su na mjesto predsjednika postavili Augusta Pinocheta, tiranina i zločinca... Sada nakon svih tih godina konstantnog iskorištavanja i podcjenjivanja od strane SAD-a i domaćih oligarha narod Latinske Amerike otvara oči nekoj novoj eri, nekom novom, boljem sutra.

Upoznajte nove crvene lidere:

Polukolonijalni status država Latinske Amerike počeo se mijenjati dolaskom na vlast radikalnog Huga Chaveza u Venezueli. SAD-e je u više navrata pokušao državnim udarima maknuti Chaveza, ali on i dalje suvereno vlada zemljom. Chavez je poznati protivnik američke vanjske i tržišne politike neoliberalizma jer su na njegovom kontinentu takvi načini vođenja države izazvali katastrofalne posljedice. Rezultat je 250 miljijuna siromašnih. Legendarni Chavez ne dopušta stvaranje slobodne trgovinske zone na prostoru "svog" kontinenta i SAD-e se vrlo teško suočava sa time. Venezuela je zemlja najbogatija naftom u čitavoj Srednjoj i Južnoj Americi, a to svakako vrlo brine američku administraciju jer se Chavez svoju moć ne libi upotrijebiti. Kada je SAD-e pokušao kod Španjolske izlobirati i spriječiti prodaju 12 vojnih i špijunskih zrakoplova Venezueli, Chavez je odma uzvratio rekavši kao SAD mora paziti što radi i neka odmah odustane od svojih namjera jer bi u protivnom "crno zlato" moglo prestati stizati u SAD. Venezuelski predsjednik poznat je po svojim strastvenim govorima, a izjavio je da vodi Venezuelu prema socijalizmu. Chavez najavljuje "socijalizam za 21. stoljeće". Također je poznat i po nediplomatskom obraćanju svjetskim državnicima. Prošle godine jednom prilikom, govoreći o američkom predsjedniku Georgu W. Bushu, rekao je da je američka državna tajnica Condoleezza Rice "nepismena" te joj je ponudio da će joj poslati materijale da nauči čitati i pisati.

U Boliviji je također na vlast došla lijeva opcija, Evo Morales deklarirani je socijalist. Do dolaska na predsjedničku dužnost bavio se proizvodnjom koke, a to će vrlo vjerovatno činiti i dalje. Prvi je Indijanac na čelu Bolivije, a odmah nakon dolaska na vlast smanjio je svoju predsjedničku plaću kako bi izazvao lančano smanjenje plaća i ostalih državnih službenika koji po zakonu ne mogu zarađivati više od šefa države. Prije službene inauguracije Morales je obavio obred zahvale majci Zemlji u drevnom mjestu Tihuanacu. Obredu su prisustvovali mnogi svjetski državnici i više tisuća Indijanaca, koji su najbrojnija etnička skupina u toj zemlji. U tom obredu Morales je od Indijanskih vračeva dobio posebnu palicu, ukrašenu dragim kamenjem i kondorovim perjem, što među Indijancima znači simbol najviše ovlasti. Za svoj prvi radni posjet nekoj zemlji odabrao je baš socijalistički raj - Kubu. Prilikom posjeta Kubi dvojica predsjednika razgovarala su o trenutnoj gospodarskoj i političkoj situaciji i suradnji, te zaključili kako se zemljovid mijenja, ali kako ipak valja biti na oprezu. U svojim prvim obraćanjima javnosti Morales je otvoreno napao Busha i SAD-e, te ih nazvao "svjetskim teroristom broj 1". Napomenuo je da će učiniti sve da sruše imperijalizam u svijetu, a također napominje da je "kapitlizam najveće zlo svijeta". Koliko Bolivija i Morales misle ozbiljno najbolje svjedoči činjenica da su restorani imperijalističke megakompanije McDonalds u Boliviji prekinuli sa radom zbog neprofitabilnosti.

U Čileu, susjednoj zemlji siromašne Bolivije socijalistička kandidatkinja Michelle Bachelet osvojila je većinu glasova, te tako postala prva predsjednica u povijesti te zemlje, a već četvrta žena predsjednik u Latinskoj Americi. Po zanimanju je liječnica i samohrana je majka troje djece od dva različita oca pa stoga njen uspjeh dolazi još više do izražaja. A kada svemu tome pridodamo da je na izborima porazila desnu stranku Nacionalne obnove i demokratsku uniju koju je predvodio miljarder Sebastian Pinera, toj ženi možemo samo skinuti kapu i duboko se nakloniti. Polučiti ovakav uspjeh u relativno konzervativnom Čileu ravno je senzaciji. Prije nego što se kandidirala za predsjednicu dala je otkaz na mjesto ministrice obrane, a njene prve riječi nakon dolaska na vlast bile su slijedeće : "Čile će ponovo iznenaditi svijet pokazavši da jedna zemlja može postati još prosperitetnija, a pritom ne izgubiti dušu, jer će pomagati onima koji zaostaju". Na svojoj inauguraciji odala je počast svome ocu, generalu čileanskog zrakoplovstva, koji je mučen i ubijen za vrijeme Pinochetove vojne diktature.

Luiz Ignatio Lula novi je predsjednik Brazila i prvi lijevo orijentirani predsjednik te velike države. Lula je bivši bravarski radnik i zagriženi socijalist, baš kao i naš Tito. Brazil se trenutno nalazi u velikoj gospodarskoj krizi i u strahovitim je dugovanjima, a popularni Lula iliti Da Silva svoju je kompletnu predsjedničku kampanju izgradio na velikom protivljenju kolonijalizma i eksploatacije od strane SAD-a. Nezaposlenost u Brazilu dosegla je najviši nivo, a plaće su u konstantnom padu. Porast kriminala je ogroman, te Lulu zasigurno ne očekuje lak zadatak. Nekima se možda čini da bi usprkos svemu želio imati neke "veće planove" sa SAD, ali to zasigurno nije tako jer je svim državljanima SAD-a koji putuju u njegovu zemlju nametnuo posebna i rigorozna pravila. Čudno, ali istinito - Bush je pozdravio Lulinu pobjedu, te mu čestitao i kazao kako se "veseli suradnji". Hugo Chavez, Venecuelanski predsjednik Lulinu je pobjeduo opisao kao početak latinoameričke "osovine dobra", te kazao : "Novi impuls slobode ponovno se širi kontinentom."

U malenom Urugvaju prije godinu dana na vlast je došla široka koalicija Tabarea Vazqueza. Koalicija okuplja sve socijaliste, komuniste i socijaldemokrate i ima većinu u oba doma kongresa. Ovaj trijumf ljevice u Urugvaju je prvi trijumf lijevih stranaka nakon 1830.! "Prisežem da ću neumorno raditi na ostvarenju socijalne pravde u Urugvaju!" rekao je Vazquez na svojoj inaguaciji. Također je rekao : "Znajte da Vas nikada neću iznevjeriti!" , a Urugvajci mu vjeruju više nego Bogu te su svi složni oko jedne stvari - on će biti "drukčiji vladar". Urugvaj je nekoć bio poznat kao bogata mala zemlja velikog ljudskog kapitala, a čak su ga nazivali "Švicarska Latino Amerike". Vazquez je sveučilišni profesor i liječnik, specijalist za tumore. Političku karijeru započeo je pred kraj 80-ih godina, a prije nego što je izabran za predsjednika bio je gradonačelnik Montevidea koji je ujedno i njegov rodni grad. Ovo mu nije bio prvi pokušaj da postane predsjednikom "Švicarske Latino Amerike". Prvi pokušaj zbio se 1994. godine i završio je neslavno, ali izgleda da je Revolucija htjela da Tabare malo sačeka pa da svi zajedno krenu na put za bolje sutra.

Ovo je tek početak nove revolucije i lijevica Latinske Amerike zasigurno neće stati na osvajanju vlasti "samo" u ovim zemljama. Do kraja godine trebale bi se "zacrvenjeti" još neke Američke zemlje. Nikaragva, zemlja u Srednjoj Americi također bi trebala okusiti slast "revolucije svijesti". Naime, bivši sandinista Daniel Ortega koji je za svoje vladavine u toj zemlji proveo ogroman niz socijalnih reformi trebao bi opet doći na vlast sa koje ga je građanskim ratom zbacila SAD-e. Čvrsto vjerujem kako će Ortega dobiti priliku za "revanš".

Slične situacije trebale bi se dogoditi i u Meksiku, te Peruu. U obje države sa vlasti bi trebali sići "sluge SAD" , a lijevi revolucionarni blok preuzeti vladavinu. Sve ovo će se vrlo vjerovatno i ostvariti pošto je desetljećima politike slobodne trgovine, koju podupiru SAD, napokon došao kraj jer je narod eksploatiran do krajnjih granica i sve je završilo krizama neviđenih razmjera. Washington bi sa ovim lijevičarima mogao imati strahovitih problema pošto Fidel Castro i njegov "crveni otok" više nisu sami. Iako Castru ta samoća nikada nije predstavljala velik problem, jer on čvrsto vjeruje u svoj narod i ideje, mnogo mu je lakše sada kada je skoro cijela latinoamerika uz njega. Castro je za svoga života ispratio 10 predsjednika SAD i bio pod njihovim sankcijama točno 44 godine. Ipak nije utonuo u letargiju jer nije mogao niti smio ostati indiferntan prema idealima svojih preminulih sunarodnjaka revolucionara među kojima treba posebno istaknuti njegovog najboljeg prijatelja i suborca, komandanta Revolucije Ernesta "Che" Guevaru De La Sernu.

Svi "novoizabrani" ljevičarski predsjednici Latino Američkog kontinenta obećali su da će ostvariti snove pokojnog Che-a i sada već 80 godišnjeg Castra, koji za sebe kaže da ima "dobro zdravlje i posla više nego ikad.". Busha i SAD više nitko ni ne pita za mišljenje, a antiamerički prosvjedi na "crvenom kontinentu" postali su normalna pojava. Bush doživljava fijasko gdje god dođe. U Čileu se skoro potukao sa lokalnim zaštitarima te su mu domaćini otakazli unaprijed dogovoreni svečani banket.

- 21:55 - Komentari (2) - Isprintaj - #

KUBA: DATI VIŠE ŽIVOTA GODINAMA

Piše: Iris Armas Padrino
Specijalni izveštač AIN

Starenje stanovništva je fenomen koji se dešava u čitavom svetu, i mada su razvijena područja ona koja se češće susreću sa tom situacijom i u nekim nerazvijenim zemljama se beleži progresivan rast prosečne starosti njihovih žitelja.
Niske stope plodnosti i rađanja i produženje životnog veka, koji u slučaju Kube dostiže skoro 77 godina, smanjuju broj mladih u društvu i zbog toga dolazi do porasta broja starijih.

Programi kontrole rađanja koji se sprovode u državama u razvoju isto tako određuju ubrzano starenje njihovog stanovništva.

Ostrvo postaje primer toga, sa milion i 630 hiljada ljudi starijih od 60 godina, skoro 15 % stanovnika, a prema procenama za 2025 g., jedna četvrtina onih koji budu živeli na ostrvu preći će tu granicu zahvaljujući prioritetnom državnom planu brige za ljude trećeg doba.

1959 g., 6% Kubanaca je prelazilo tu starosnu granicu.
Prema podacima koje je izneo Fond za stanovništvo Ujedinjenih Nacija, u okviru Latinske Amerike u tom progresivnom procesu starenja prevazilaze je samo Urugvaj, Argentina i Barbados,

Doktor Enrike Vega, nacionalni direktor pomenutog programa, koji takođe uključuje i socijalnu pomoć, tvrdi da Kuba predstavlja jednu od nacija koja je najbrže ostarila, ali istovremeno se pojavljuje među onima koje u okviru Trećeg sveta najviše čine za taj segment stanovništva.

Trenutno je 778 hiljada osoba uključeno u 178 Vrtiće za deke i bake, gde provode dane u obrazovanju, ručaju i užinaju i imaju zajednički društveni život.
Ova cifra predstavlja 35% onih koji se takođe nazivaju starije osobe.
Među primenjenim novinama pojavljuje se model kućne nege koji danas koristi više od 9 hiljada starijih koji žive sami. Tu akciju potpomažu Ministarstvo zdravlja i rada i socijalnog osiguranja.

Skoro 6 hiljada njih je stalno smeštena u Kuće za deke i bake, a radi i 125 staračkih domova, sa sličnom negom i 38 gerijatrijskih sala u zdravstvenim institucijama na čitavoj nacionalnoj teritoriji.

Još jedno naše dostignuće u cilju poboljšanja kvaliteta života starih su Katedre za starije osobe, koje su za 5 godina od kako je započeo ovaj projekat obučile više od 30 hiljada osoba u vezi porodičnog suživota, lične zdravstvene brige, uspešnog korišćenja slobodnog vremena, socijalne pomoći i osiguranja i ljudskog razvoja. Na sadašnji kurs, po ovim novim metodama kulturnog i naučnog usavršavanja, trenutno je upisano još 13 hiljada starijih, a raspolaže sa nekih 700 filijala u svih 14 pokrajina.

KLUB 120. GODIŠNJAKA

Među više od 11 miliona Kubanaca, ima 2.500 onih koji imaju više od sto godina, a od toga je 70 žena. Većina je adekvatno uhranjena, a osam živi samo, što pokazuje da imaju veliku vitalnost.
Septembra 2003 g. je na ostrvu stvoren «Klub 120. godišnjaka» u koji se upisalo više od 5 hiljada članova sa svih kontinenata, a među njima je raspon od novorođenčadi do stogodišnjih ljudi i žena.

Ostrvo 120. godišnjeg života je moto ove inicijative, a da bi se postigla zadovoljavajuća dugovečnost, kao što je rekao njen predsednik Dr. Euhenio Selman, treba da se od najranijeg doba počne sa usvajanjem zdravih načina života, jer svaki dan koji prođe, čak i u starosti, treba živeti sa najvišim mogućim kvalitetom.

Prihvatanje zdravih životnih navika, iskorenjivanje pušenja i alkoholizma, praktikovanje fizičkih vežbi, upražnjavanje izbalansirane ishrane, posebno bogate povrćem, a osim toga učestvovanje u kulturnim aktivnostima koje daju radost i optimizam, možda može da dovedu do toga da se mnogi takmiče sa Metuzalemom, koji je, prema biblijskim tekstovima, živeo 969 godina.
Kako u modernoj civilizaciji, tako i u drugim iščezlim, postojalo je veliko interesovanje za dugovečnost.
Izvan svake fantazije ili himere, realno produženje ljudskog života je još više podstaklo želju da se ljudski život produži koliko je god moguće.
Računa se da je u Bronzanom dobu prosečno trajanje ljudske egzistencije osciliralo između 18 i 20 godina, a tokom Rimske imperije nije prelazilo 23 godine. Već u srednjem veku je povećano na 35 godina, a u XIX veku na 44.
U deceniji 60. godina, u razvijenim zemljama starost najdugovečnijih je uspela da se približi 70. godinama, a sada se očekivani životni vek u tim državama približava osmoj deceniji.

Taj uspeh se pre svega duguje iskorenjivanju zaraznih bolesti u poodmaklom dobu i poboljšanju dijagnostike i lečenja velikog broja bolesti koje su do pre samo nekoliko decenija bile smrtonosne.

Kuba je treća država na američkom kontinentu koja je za nekih 20 godina podigla životni vek svog stanovništva na skoro 77 godina, a to dostignuće prevazilaze samo visoko razvijene države kao Kanada i SAD.

POVEĆANJE BUDŽETA IDE U KORIST PENZIONERA

Milion i po Kubanaca su penzioneri, 10% stanovništva, a skoro 400 hiljada prima socijalnu pomoć. Za isplatu penzija u 2005 g., su prema Državnom budžetu namenjene 2 milijarde 306 miliona pezosa, 147 više nego što je bilo predviđeno za prošlu godinu i predstavlja povećanje od skoro 7%. Dok je za socijalnu pomoć izdvojeno 645 miliona pezosa, 5,7% više nego u 2004 g. U novembre 2005 g. su penzije povećane na najmanje 164 pezosa, a socijalna pomoć na 122 pezosa.

- 12:23 - Komentari (5) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

< travanj, 2006 >
P U S Č P S N
          1 2
3 4 5 6 7 8 9
10 11 12 13 14 15 16
17 18 19 20 21 22 23
24 25 26 27 28 29 30


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

jugo '45

  • Kazu da su cuda svijeta
    Piramide Africke,
    Kazu da su cuda svijeta
    Velike rijeke Indije.

    Al' ni jedno cudo nije
    Bilo ravno onome
    Kad je stari uparkiro
    U bascu jugu 45

    Skupio se sav komsiluk
    I pola rodbine,
    Ono pola nije moglo,
    Nije moglo od muke.

    Stara napravila mezu,
    Ispekla urmasice,
    Stari otiso u granap
    Po jos logistike

    Bilo je to dobro vrijeme,
    Sve na kredit,sve za raju jarane,
    U auto naspi corbe,
    Pa u trst po farmerke.

    Bilo je to dobro vrijeme,
    Te na izlet,te malo na more,
    U kuci puno smijeha,
    U basci jugo 45.

    Vozio komsija Franjo
    Da proda jabuke,
    Vozio komsija Momo
    Da mu zenu porode.

    Vozio ga dajdza Mirso
    kad je is'o u kurvaluke,
    Vozio go malo i ja
    kad bi mazno kljuceve.

    Bilo je to dobro vrijeme,
    Sve na kredit,sve za raju jarane,
    U auto naspi corbe,
    Pa u trst po farmerke.

    Bilo je to dobro vrijeme,
    Te na izlet,te malo na more,
    U kuci puno smijeha.
    U basci jugo 45.

    Virio sam jedno vece
    Iz basce cuo glasove
    Momo,Franjo,dajdza Mirso
    Nesto tiho govore.

    Onda pruzise si ruke
    Na komsiju se ne moze
    Onda popise po jednu
    I razgulise.

    Izgledo je bas mali to vece nas
    Jugo 45
    Izgledo je bas mali to vece nas
    Jugo 45

    Pobjegli smo jednog jutra
    S dvije kese najlonske
    Prvo malo Lenjinovom,
    Pa preko Ljubljanske.

    Danas nam je mnogo bolje,
    Novi grad i novi stan
    Stari nam je posto fora,
    Kantonalni ministar

    Ali meni je u glavi,
    Uvjek ista slika,isti fles,
    Stara kuca,mala basca
    I u njoj jugo 45.

    Ali meni je u glavi,
    Uvijek ista slika,isti fles,
    Stara kuca,mala basca
    I jugo 45


    Zabranjeno pušenje

svaštanešto

  • nije bitan sud već revolucionarna pravda
    ernesto guevara de la serna

    profiti niču, kao korov, nad poljima mrtvaca
    rosa luxemburgo

    sav svijet iz temelja se mijenja,
    mi nismo ništa, bićemo sve

    internacionala

    čuvajte bratstvo i jedinstvo kao zjenicu oka svoga
    tito

    i to je dostignuće civilizacije-dok jedni gladuju,drugi drže dijetu
    sveb

    dok nam je "bravar" bio predsjednik sva su nam vrata bila otvorena

    demokracija je kad dva vuka i ovca odlučuju što će biti za ručak

meni slični

mejl

  • bratstvojedinstvo4ever@yahoo.co.uk