Moj pinklec

petak, 28.06.2019.

. . .

1101
( Flickr, Puzzaa - J.)


Noć.
Vruća.
Bez daška vjetra.
Ljepljiva.
A ona samo želi sanjati svoju livadu punu tratinčica
i kako bosa hoda kroz rosnu travu,
Želi samo malo vjetra u rukama
i dječje bezbrižnosti na stopalima.
Tako male - velike želje.
Samo san.
San koji donosi mir i radost, raspršuje svu ljepljivost
i priča priču o plavoj, zvjezdanoj noći, tka košulju za sretno jutro.
Noć.
Bez daška vjetra.
A ona samo želi sanjati svoju livadu punu tratinčica.

- 05:46 - Komentari (8) - Isprintaj - #

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.

Opis bloga

  • četvrtak, 31.01.2013.
    Moj pinklec

    Pinklec je moj, sve u njemu je moje, a opet ništa nije moje.
    Dobila sam ga na dar.
    U njemu čuvam kapljice rose...... neke poklonjene, neke ukradene, neke koje su se same ušuljale u pinklec, neke koje sam sama sakupljala za vrijeme nekih jutarnjih šetnji.
    A svaka kap je svijet za sebe, priča za sebe, jedan tren, jedan život, doživljaj, osoba....i opet sve to zajedno u toj istoj kapi..... tuđoj... mojoj... svojoj....
    U pinklecu su i kamenčići. Oni čuvaju kapi, čuvaju priče i energije mjesta i ruku koje su ih sakupljale u nježno stavile u pinklec.Tu je kamenčić iz Zelenjaka, Jojoovi kamenčići iz Španjolske,Dodoov veliki kamen sa Biokova i kamene skulpture sa Paga, Đurin iz Međugorja, onaj iz Maksimira.....
    U pinklecu nosim i Brazdine fotke sa uhvaćenom ljepotom.
    Pinklec je moj, sve u njemu je moje, a opet ništa nije moje. On je na mom ramenu, ja sam u njemu ,zajedno sa anđelima koji se igraju u njemu, koji ga ponekad i nose.




od 5.5.2013. 12.00h

  • Flag Counter

Fotografije

  • BRAZDE ( Flickr )
    ZB ( Flickr )
    ( osim ako nije posebno napomenuto )