PREBRZA PRIČA


Pijanist poletno prebire prstima.
— Pijanistički Paganini — potiho prišapne prijateljici Petar, pijanistov ­poklonik.
— Prebrzo! Prebrzo! — prigovara prijateljica.
— Pa piše presto! Poznam partituru.
— Piše presto — potvrdi prijateljica. — Pijanist pak prebire prestissimo.
— Pssst! — prigovori prosijedi profesor. — Preglasno pričate.
— Presto! — ponovi Petar.
— Prestissimo! — procvili prijateljica poput pokvarenog pikola.
Pijanist počne piano pasažu.
— Presto! — povikne Petar poput pozaune, prostrijelivši pogledom ­prijateljicu.
— Pssst! — ponovi profesor. — Prostaci!
— Propala predstava! — prokrklja pijanist. — Prodajem pijanino prvom prolazniku! Pošto—poto!
— Prekrasno! Postmodernizam! — pijukne prirodna plavuša. — Plješčite, plješčite pijanistu!