PRUGASTA PRIČA


Prolazim prigradskim putem. Pogledam: Preko puta pruge! Pruge preko puta? Puta pruge preko? Preko pruge puta?
Promućkam pamet pa pogledam ponovno: Preko puta pruge! Pruge preko puta! Puta pruge preko! Preko pruge puta!
Prođe policijska patrola.
— Prijeđite po prugama! — povikne policajac. — Pruge po putu postoje poradi pješaka. Prijeđite!
— Prijeći preko pruga po putu? Preko pruga po putu prijeći? Pruga po putu prijeći prijeko? Po putu prijeći preko pruga?
— Poludjeli pješak! — prokomentira policajac. — Prolupao! Pošandrcao!
— Poludio, prolupao, pošandrcao? Prolupao, pošandrcao, poludio? Pošandrcao, poludio, prolupao? — pitam presenećen. — Pa pogledajte: Preko puta pruge! Pruge preko puta! Puta pruge preko! Preko pruge puta!