"Words are the source of misunderstandings"...

15.12.2004., srijeda

Ne vozim se autom na posao da procitam knjigu koju nemam vremena doma procitati. Pokusavam uci na druga ili treca vrata busa da izbjegnem razgovor sa soferom. Ali sofer me vidi izdaleka pa stane tocno pred mene. Prica mi o svojim goricama. Mi Zagorci velimo: Grojzdja kulike Bog da, a vina kulike mi hoceme. Da, da, a hoceju fajn vina. Pak onda pijeju delanca... I tako, nista od knjige u busu. A u tramvaju guzva. Cure pricaju: U pedikersku se mozes upisati i s dvojkom. A u (prosao je drugi tramvaj pa nisam cula u koju) ne moras uopce ici: platis i dobijes diplomu. Je, a kak bum delala?, zanima trecu. Pak bus se vec nafcila. Ni to nis tak kompliciranoga. A vele i da nikome ne treba povijest. To su sve gluposti. A matematika jos manje. A tek zemljopis? I tako ispada da zapravo ne treba nista. Jer, oni u Villa Mariji pa takaj bas nisu nekakve skole zavrsili a bas im dobro ide, kaj ne?
A propos te sapunice na koju naletim povremeno kad baka sjedi kraj televizora. To joj je jedino vrijeme kad nesto ne petlja po kuci, ne hekla ili ne cita. Trecinu prespava, trecinu ne pokopca (sva sreca!), a ona preostala trecina sasvim je dovoljna da skuzi radnju (dubine li duboke!). Dakle, naletim ja povremeno u sobu kad ide Villa Maria, a ono uvijek nekome casa u ruci. Kao reklama za alkoholna pica. Da bi tko od doticnih citao knjigu u dokolici kojom obiluje, ili svrljao po Internetu.... Ma kakvi! Sjede li sjede, piju li piju! Pa kako onda da cure uce povijest?! Ili engleski (jes, sori, bed, ok... pa sve se to nauci onako u hodu, zar ne?). Ili onu grozu od matematike. A kome jos treba fizika!
No, evo nesto veselije. Zaredali pozivi na domjenke. Pocelo jos prosli tjedan, a sada ucestalo do iznemoglosti. I to uglavnom u podne. Na jednom pozivu potpisana dva akademika. Zacudo, doista zasluzeno. Ali, na domjenke ne idem. Zbog onih casa o kojima je bilo rijec. I zbog onih koji ih drze u ruci. I onda bauljaju uokolo i zale se na drzavu, izdavace, kriticare, publiku, vrijeme i nevrijeme... I napisali su deset novih pjesama. U pauzama izmedju dva opijanja onako s nogu, u kaficima (ah, nema vise kavana...) Hoces mi napisati recenziju? Necu.
Mislim da bi bilo najbolje ne pojavljivati se ni na poslu ni u drustvu nakon 10. 12. Pa do 15. 01. A ni sada nije kasno zgibati. Ali nekako se tu i tamo moras pojaviti, nazalost. Premda je bolje sto te manje vide. Jer, sto te vise vide, veca je mogucnost da ti iz dosade malo napakoste. A kad te nema, mogu samo pricati da te nema. A to bas i nije tako zanimljivo.
Da odem malo u Prag? Bas bi bilo zgodno, ali druga strana ne dijeli to moje misljenje. A i brat mi veli da Nijemci tamo idu u sex-turizam. Hm! A ni pivo ne pijem. Ali je Prag caroban. Svemu usprkos.

- 08:56 - Komentari (9) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>