|
AKO MOŽEŠ ZABORAVI...
Gdje da kreneš u ovo strasno doba, nemaš gdje,
Sama u tom haljetku cirkuske jahačice.
Milijun rubalja za tvoja glatka ramena,
Daj, makar ne varaj ovog anđela na dlanu,
Zaboravi, ako možeš.
Zaboravi,
Zaboravi
Ako možeš.
Otmijeno izgubljena opklada to ti je.
Kao spremljen krevet malo tijesan za dvoje,
Kao haljina kada se rašiva,
Evo porodi me kao srna na snijegu,
I zaboravi ako možeš.
Zaboravi,
Zaboravi,
Ako možeš.
Gdje da kreneš u ovo strasno doba, nemaš gdje.
Tebi svaki krevet ovog svijeta tijesan je.
Idi pod lažnim imenom,
Idi i putuj sjeverom,
Ili porodi me kao srna na snijegu
I zaboravi.
CVJETOVI ZLA
Kroz gustu paučinu gledam te kako odlaziš
Iz teških razgovora vraćam si dio vremena
Koji si mi uzela
Pogledaj cvjetove opustošene šume
Ponesi zvukove nove melodije
Kroz gustu paučinu gledam te kako odlaziš
Žalosni pogledi u nama su sve izbrisali
O čemu smo maštali
Pogledaj cvjetove opustošene šume
Ponesi zvukove nove melodije
Pazi kamo ideš, čuvaj se
U daljini možeš čuti sve
Otpuhni oblak slatkog sna
Neka putevi pogađaju gdje sam ja
Pogledaj cvjetove opustošene šume
Ponesi zvukove nove melodije
|
modro rozi blog
petak, 05.05.2006.
Još uvijek te volim
Sjedim sama u mraku sobe.
Osjećam prazninu
Prazninu što je ostala za tobom.
U glavi mi se isprepliću misli,
Polako me vraćaju u prošlost,
U dane kad sam bila sretna
U dane kada mi osmijeh nije
Silazio s usana.
U dane kada si bio tu.
Čudno je
Osjećam se tako sama.
Tako odvojena od svijeta.
Pred očima mi tvoj lik,
Pogled anđela.
I shvatim koliko mi fališ.
Koliko mi fale tvoji dodiri,
Tvoj glas,
Koliko mi fali da još jednom
Čujem “Volim te”
Sad znam da nije bilo iskreno,
Ali ipak fali mi.
Zašto te tako teško zaboraviti,
Odustati od svega
Kad si me tako povrijedio.
No znam,
Srce ne bira
Preslaba sam da se borim,
Da se uvjeravam da te mrzim.
Teško je protiv srca,
A ono govori da te još uvijek
Neizmjerno volim
|
|
|