modri odsjaj

( Naziv posta je turistički slogan posuđen s jednog jumbo plakata na auto-cesti pokraj Belluna.)

Dolomitski masiv, znamenit po prirodnim ljepotama, geološkom bogatstvu i biorazličitosti, sastoji se od devet "skupina" ili područja koji se prostiru na 231 tisuću hektara površine na teritoriju talijanskih općina Trentina, Belluna, Bolzana, Pordenonea i Udina.

Ljeto je doba kad započinje sezona penjanja na planine, naročito za one koji nisu vični snježnim zimskim radostima i zabijanju klinova u tvrde stijene. Tako sam se i sama sticajem neobičnih okolnosti našla u jednom malom, slikovitom mjestu San Martino di Castrozza, mjestu odakle puca pogled na mnoštvo Dolomitskih vrhova, smještenom na 1467 m/nm, daleko od gradske vreve, pripeke i vreline gradskog asfalta.



Ni slutila nisam da ću odmah podleći čarima impozantnih vrhova. Bijaše to ljubav na prvi pogled.



Trebalo je nekako dotaknuti barem jedan od vrhova. Odluka je pala na Monte Rozzet-u (na 2743 m/nm).
Tu smo se za početak do određene visine popeli uspinjačom.



Ostatak prilično strmog i vrtoglavog uspona uslijedio je pješke.



Na tom putu prema vrhu našlo se još zanimljivih penjača. Između ostalog i jedna časna sestra i vjerojatno još jedna, «časna u civilu».
Ove zadnje dvije fotke potpisuje «zakoniti».



Ima tu još penjača koji su se već domogli vrha.





Uspon je kratak i prilično naporan ali zato pogled puca na sve strane.
S jedne strane Cimon della Pala (3184m).



S druge strane Pala di S. Martino (2982m)



Između stijena u podnožju i mjesto odakle smo krenuli na ovaj vrh.



Pogled s ruba litice by "zakoniti".



U dolini se mogu vidjeti duboki snježni klanci gdje se poput crnih točkica naziru ljudi.



…i mnoštvo serpentina,



… koje se na nekim mjestima doimaju poput kamenog veza utkanog na tvrdoj podlozi planine.



Puno je tu ljepote koja ostavlja bez riječi.
Planinski lanci koji se protežu kilometrima svugdje oko nas nalikuju na jedan beskonačni hram… Duha i Materije.
Ovdje je zen-osjećaj svijeta spontana pojava.



Na ovim prostorima gdje se susreću Nebo i Zemlja, granice gotovo ne postoje.



Kretanjem sunca i dolaskom oblaka, slika krajolika se neprestano mijenja, ponekad dramatično…



S dolaskom kišnih oblaka vrijedi se skloniti u neku od planinskih kućica gdje se može odmoriti i nešto pojesti.



Slike govore tisuću riječi ali osjećaj koji smo ponijeli sa sobom govori još više. Bilo je nezaboravno, vratiti ćemo se opet…



Od 2009.godine Dolomiti su na popisu svjetske baštine UNESCO-a.
Specifična geomorfologija i ljepota zasigurno su odigrali presudnu ulogu u svrstavanju Dolomita pod UNESCO - vu zaštitu, prije svega da tu neobičnu ljepotu prirode sačuva od ljudske neumjerenosti. Iako postoje razlozi zbog kojih mnogi negoduju, u strogo postavljenim okvirima zaštite okoliša na ovim prostorima i dalje postoje uvjeti za izvanredan razvoj turizma.