modne osamdesete
31.01.2008., četvrtak
Večer u Mochvari
|
Ovak. Nisam očekivala da ćete se tako ženirati iskomentirati 'ko se modernije i ljepše oblači: romano il' miljenko. Jednostavno, blogere koji se bave pisanom riečju, tzv. piščadija, njih je jednostavno stra'. Nikad ne zna koji od njih dvojice će im zatrebati. No, život ide dalje. Recimo, ništa ih ne sprečava ( spriječava?!) da svrate u močvaru i pročitaju priču, koja i,a je obajvljena u zbirci "Da sam Šejn" (Shane?!) Sastao se tu cijeli stručak finih gospodja, blogerica, što iz domovine, (Domovine?! DOMOVINE?!) te ozbiljnijih, ali i tek propupalih mladića. Jedan takav, naš Wrunga, inače potkupljivi član uvaženog žirija, (navodno je bombonjera i 25dkg kave bila dovoljna da udjete u ovu zbirku) je djelio knjigu Ljenjivci i druge priče, objavljenu od strane izdavačke kuće Kornet iz Beograda i CD hrvackih bitlsa radost oslobadja.Zašto hrvacki bitlsi? Nekoliko je poveznica. I bitlsi prvo morali postati omiljeni u mrskoj im njemačkoj, tako i ovi grade karijeru prvo u komšiluku. A i imaju odgovarajuće frizure, za kojima žene luduju. Naslovnica knjige sa svojim grafičkim riešenjem otkriva tajanstveni osmjeh Mona Lize. Čemu se smješkala, nije teško pogoditi. Ko pogodi, Bogunović mu šalje knjigu pouzećem. I CD takodjer. Osim R. Simića, predstavljanje su vodili i dva inženjera- Porto (tamno plave hlače, karirana košulja, te vesta na V-izrez , takodjer tamno plava, da mu ledja ne ozebu) i Gawrun koji je nespretno najavio (droga?) Virtuelu. Nakon nje se predstavio Wall, pa jedan mladi momčić, vrlo simpatičan. Članovi žirija -"Svi su ludi za Manistrom"- navabili su je iz publike da pročita svoju priču. Evo dobrog primjera kako se oblači novinarka u ranim tridesetima: traperice sa elastanom, uske, uske, ulaze u rozaste čizmice, crveni džemper i špangica na glavi, crvena, sa srdcima (srcovljem?! srcima?!), da joj kosa ne upada u oči. Tako sam i ja morala, ako neću šišati šiške, staviti šnalu, da mi se oči ne kvare. Poslije je bio koncert, al kako mi se guzica smrzla, nije bilo šanse da nakon ovih čitanja još bacam gaćice na pozornicu. Eto, toliko. Ako je i za srijedu navečer, dosta je. |