modne osamdesete
14.03.2006., utorak
Sastanci
|
Jučer sastanak u firmi, danas opet . Krmača sere po nekim ljudima, u stvari, glavni je dao neku kritiku, poprilično konstruktivnu, a ona prati svaki njegov treptaj i samo se nadovezuje. On kaže jednu lošu, a ona će na to još pet. Komično prozirno! Čak i za one ispod 25 godina. Nije mi samo jasno kako glavni u svom 6 desetljeću ima takav usrani ego, pa da krmaču ne presječe i to njeno uvlačenje nad uvlačenjem. Gdje mu je životno iskustvo? Jel rasčistio sam sa sobom? Što sam starija, to sam više razočarana u nezrelost kod ljudi. Mislila sam da ,ipak, poslje tridesete ljudi sazriju i postanu ako ništa, bar svjesni svojih kompleksa. Al, jok, upozoravam mlade što ovo čitate. Nije baš tako. Samo se poslije tridesete poružnite. To je sve, nažalost. Znam neke 40-i nešto godišnjake, gori su od histeričnih pubertetlija. Katastrofa živa. Poslije sastanka, prozvana je plakala, od jada, muke i živaca. A prije sastanka je plakala guja, od histerije i inata. Pa u pizdu materinu i plakanje. Za kraj citat, nimalo optimističan: Poštenje i nepoštenje jedno drugom smetaju. Trebalo bi suzbijati ono čega ima manje. |