Ne daj da od tebe naprave roba!

srijeda , 06.01.2016.

"Vrijeme je za blog !" ,čuo sam ovu rečenicu u snu. Nisam bio siguran je li to san ili java.
Pa da počnem,jučerašnji dan mi je bio vrlo zanimljiv. Kod kuće nisam bio ni dva sata.
Ujutro sam se probudio kod sestrične u stanu,lagano krenuo kući. Kod kuće ostao sat vremena.
Otišao sam do prijateljice,od nje na Vijeće za FRAMU,da nećete vjerovati,framaš sam.
Samo ću reći da me FRAMA promijenila kao osobu. Nakon toga sam bio u kafiću do 22:40.
I eto,prošao je jučerašnji dan. Ali ovo je samo grubi opis dana,površni.
Najviše od svega mi je bila interesantna situacija u kafiću,oko 20:00.
Ja sam inače opičen (ako ovo smijem napisati u blogu). I zajeban. I ´ajde,modno osvješten.
Živim u maloj primitivnoj sredini. U Slavoniji. Koja je dobra sam da dođeš u nju na tjedan dana,
ali ako živiš u njoj samo te zaglupljuje i nazaduješ ako ne pružaš otpor.
Ne daj da od tebe selo napravi roba! Malo preoblikovani stihovi jedne cajke.
Uglavnom,da opišem situaciju. Ulazim ja u kafić,sa sestričnom i prijateljicom. Naravno,svi
nas gledaju kao da smo sišli s Marsa i došli im ukrasti komadić jetre. Ali,"najčudnije" od svega
je to što ja imam rep na glavi. Zamisli? Kao da imam litru mlijeka u tetrapaku na glavi
i na slamku ga pijem. Možda bi to bilo manje iznenađujuće. Po njihovom metalitetu,
očito bih trebao doći u šeširu s perom. Čast izuzetcima! Oduvijek sam bio,neka vrsta atrakcije
u svom mjestu. Sjećam se kada sam imao 12 godina i obukao hlače boje cigle s tregerima.
To je bio ŠOK! Očekivao sam i da ću na TV-u završiti. Svi su se čudili,čak i profesori.
Nakon toga svi su počeli nositi hlače u boji,tako da se ne bi čudio danas kad budem u
caffe baru da netko dođe s repićem na glavi. Odmah su počela šaputanja,i okreću se svi redom
i ja u jednom trenutku viknem na jednog lika : "Okreni se ko čovjek,jebote,šta se izvrćeš."
Zanijemili su svi. Tada je na kavi postalo zanimljivo i dosadno. Sestrična je stala na
stranu toga lika na kojeg sam se izderao jer kaže da nije gledao mene nego nju,ali srećom
imam oči. Tada mi je došla ogromna želja da se istog trenutka preselim u Zagreb.
Živim za to. Još "samo" 3 godine.Volim Zagreb,ljudi se ne obaziru jedni na druge.
Zagreb mi je draga i zbog Arene Centra koji je najbolji shopping centar u Hrvatskoj <3 .
Želja mi je da upišem Fakultet političkih znanosti (smjer: novinarstvo)
ili Akademiju dramske umjetnosti (smjer: gluma). Inače,idem u
Zdravstvena i veterinarsku školu dr. Andije Štampara u Vinkovce. Idem za medicinskog
tehničara i to smatram najvećim promašajem života,jer to ne volim i planiram se čak
i prebaciti u Gimnaziju. Ne znam,vidjet ću (dajte mi savjet ako želite).
Eh,sad je ovo otišlo daleko od modnog bloga ali nema veze ,neka bude osobni blog
ponekad. Inače,jedna moja prijateljica ima problema sličnih kao i ja. Roditelji su joj pred rastavom.
Ali njenu mamu podržavam jer misli da ti u životu ne treba neka osoba koja
ti samo podmeće nogu i zatvara te u krug usranog suživota.
Eto,baš mi je bilo gušt ovo pisati .
Također,ukoliko niste vidjeli objavljena je dobitnica čizmi po izboru :)
Uskoro će ići još jedna nagradna igra,
a planiram uvesti i "kartice" za najvjernije ali o tome drugi puta :)
Poruka za kraj: Budite svoji,baš onakvi kakavi jeste i iskačite iz mase!
Pogotovo ako je primitivna :D