Disorder
 Ovaj post će biti osmrtnica za moju godinu 2006/2007. Godinu u kojoj sam napravio vjerojatno najveću pogrešku u životu. U rangu Backhamovog promašenog penala protiv Portugala kada je lopta odletila nebu pod oblake. Dakle, upisao sam bio jedan fax, geodeziju. Neću pričati o čemu se tamo radi, ako vas zanima pogledajte wikipediju. Tamo postoji jedna lijepa definicija. Uglavnom, fax se dijelom odvija na terenu, a dijelom u zgradi. Cijeli četvrti razred srednje sam sanjario o tome kako ću biti nešto kao Indiana Jones. Ona shema - jedan tren u predavaonici, drugi na terenu preskakat prepreke i boriti se protiv nacista. Nda... Nije baš ispalo tako bajno. Problem je baš bio s ovim 'Indiana Jones' dijelom. Ispostavilo se da mi je topla predavaonica zimi puno draža nego vršenje mjerenja na blatnjavom snijegu. Ispostavilo se da mi je hladna predavaonica puno draža nego držanje letve u podne na +40C. Dodajmo i to da sam prilično nesposoban što se tiče korištenja tehnike, i onda imamo.... hmm, ne znam.... što je suprotno od 'dobitne kombinacije'? E, imamo to. Neću uopće cmizdriti zbog nesposobnih profesora koji ti daju 2 umjesto 3 jer su ti krivo zbrojili bodove. Koji ti krivo napišu ime na listi rezultata pa na kraju ni ne znaš da li se tu uopće radi o tebi. Koji dokazuju da su muškarci sposobniji za ovakvu vrstu posla od žena jer se bolje snalaze u prostoru. Koji bacaju sve na prvom roku jer se njihov predmet, citiram, 'ne može naučiti u tako kratkom vremenu'. Gle, ipak jesam cmizdrio. Ali vjerujem da geodezija nije poseban slučaj po tom pitanju. Također i administracija je bila u kamenom dobu. Zagubljivale su se prijavnice. Mail mi nikad nije proradio. Materijali su bili tako teško nabavljivi da bi, da sam malo veći paranoik, pomislio da postoji neka velika zavjera koja me spriječava da ih nabavim. Također, ni bolonja se nije provodila kako treba jer bi svi stariji profesori nastavili raditi kako su radili prije 20-30 godina. Geodezija je zapravo vjerojatno lijep fax za one koji ga stvarno jako žele studirati. No ti ljudi (moja grupa pogotovo) su bili malo pretjerano entuzijastični što je bio još jedan razlog zašto sam pobjegao od tamo. Dan bi započinjao tako da bi netko dreknuo s vrata: -'Jesi li čuo za onaj novi XPR755548Leica bla bla bla teodolit?!' -'DA! Ima direktnu vezu sa satelitom i FXR2 kompenzator! Možeš praktički skakat po njemu i on će ostati horizontiran!' Dobro, malo pretjerujem, ali to je otprilike bilo to. Nemam problema s time što ljudi vole svoj fax, ali imam s time što ne možeš ni s kim iz grupe popričati o ičemu osim o geodeziji. Ali svejedno... Ovo su samo stvari koje su me smetale. Glavni krivac u svemu tome sam ja. Trebao sam se informirati, trebao sam više saznati o poslu koji ću slijedećih 30-40 godina raditi. Ovako sam si upropastio jednu godinu života. Izgubio sam svoju generaciju i izgubio kredit da išta u budućnosti padnem. Skupa greška. Preporučam svim maturantima da dobro razmisle i raspitaju se o faxevima, vrlo je lako pogriješiti. Nisam ja jedini iz moje generacije koji se gadno zafrknuo u tom pogledu. Nonetheless, dan kada mi je teta u referadi lupnula pečat 'ISPISAN' na index je bio jedan od najsretniji dana u mom životu. R.I.P. Geodezija 2006-2007 |
