subota, 24.01.2009.

Moja susjeda

Naslov ovog posta zvuči kao jedan od onih sastavaka koje smo trebali posati u osnovnoj. Kažemo nešto o svojoj susjedi, kako je ona dobra, pametna, nosi crvenu haljinu s bijelim točkicama, sadi cvijeće, peče kolače...I naravno, ima mačku. Da, to je idealna susjeda. I svako susjedstvo ima hrpe takvih.
No, što je s onim susjedama koje su atipične? S onim susjedama koje se ne odjevaju u skladu sa svojim godinama, koje i u šezdesetoj puše travu, blajhaju kosu i nose kratke suknje?
Svako susjedstvo ima jednu takvu susjedu.
Tako i moje.
Neću vam reći ime, neka za početak bude samo gospođa X.



Gospođa X ima šezdesetak godina, više-manje. I živi sama. Nema ni muža ni djecu kao svaka tipična susjeda. Ne uređuje vrt raznoraznim ružama, zumbulima i čime sve ne. Naprotiv, u vrtu ima hrpu borova. Nema ni debelu mačku kojoj svakog dana kupuje hranu. Kaže da ne voli životinje jer su prljave. Ne sluša Mozarta, Chopina i Bacha. Ako prođete pokraj njezine kuće, čuti ćete neki nazovimo to tako rock (makar nema veze s rockom, a kamoli s glazbom).
Za jesenjih dana, kad se skupe grane od drveća, Gospođa X ih ne baci u neku rupu da trunu. Ona ih sama pali. Jednom kad ih je palila netko od naših tipičnih susjeda je mislio da je požar, te se dogodila cijela strka s vatrogascima kad su došli i vidjeli da Gospođa X zapravo "samo" pali grane.
Ne volim nikoga kritizirati zbog načina odijevanja, ali da slučajno vidite Gospođu X kako u svom standardnom izdanju ide ulicom, u najmanju ruku pomislili biste da su maškare. Nije čudno da ju vidite kako nosi žute hulahopke s kratkom ružičastom sukonjom, zelenom majicom i kričavo plavim cipelama na pete.
Također ne volim previše niti kritizirati ni izgled nekoga (na kraju krajeva nismo mi krivi ako nas majka priroda nije podarila ljepotom) ali uvijek možemo napraviti nešto da čime ćemo se usavršiti. Gospođa X se ne usavršuje, ona radi suprotno. Umjesto da kosu veže u punđu, što bi bilo u skladu s njenim godinama, ona se - blajha. I to ne bilo kako. Kad se izblajha, na sebe nabaci pokoji smeđi pramen. Možete si zamisliti kako to izgleda.
Smijeh Gospođe X odjekuje cijelim susjedstvom. Gospođa X najčešće se smije iz nekih najbanalnijih razloga. Kad se smije, oči joj se suze, tako da na kraju izgledaju kao dvije plave crte.
No, Gospođa X ima i nešto što je veže s ostalim tipičnim susjedama.
Tračanje.
Bilo da tračaju djecu, prodavačicu u dućanu, radnika na krovu ili jednu od susjeda, u tome neizmjerno uživaju. Kao da im je to jedina zanimacija u životu. Ogovaraju s ogromnom dozom zlobe, ali ne one zločeste zlobe. Na neki način si krate dane, liječe frustracije.
To je vjerojatno jedina zajednička stvar Gospođe X s ostalim, tipičnim susjedama.

Osvrnite se oko sebe, sigurno i vi imate neku Gospođu X u susjedstvu, koja vas svakim danom iznenadi nečim novim.

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.