subota, 30.11.2019.
Kako sam štrajkala
Bila je 1996. godina. Ja sindikalni povjerenik u poduzeću poput Đakovića. Posla je bilo sve manje, dobrim dijelom zbog nesposobnih uprava koje su brinule najviše o sebi samima. Plaće su se nezakonito isplaćivale u neto iznosu. Radila sam na plaćama, pa znam o čemu pišem. Tako sam donijela odluku da pokrenem štrajk glađu. Pridružilo mi se još troje kolega sa posla. Devet je dana trajao štrajk. Spavali smo u poduzeću u kompjuterskom centru na podu u vrećama za spavanje. Svako jutro odlazila sam kilometar dalje u svoju kancelariju raditi jer radnicima je i dalje trebalo isplaćivati plaće, izdavati potvrde. Svakim danom sve teže, ali sam pošteno i dalje radila svoj posao i radnici nisu bili zakinuti bez obzira što sam mnogo sati davala intervjue. Prekinuli smo štrajk nakon što smo dobili garancije Vlade za obrtna sredstva za nastavak proizvodnje.
1998. bila sam na prosvjedu u Zagrebu. Ulice su bile pune policijskih kordona koje smo probijali. Problemi u poduzeću i dalje su se gomilali. Pa sam jednog dana odlučila otići sama na Markov trg uvjeriti Vladu da me prime i da pokušamo naći izlaz za dobrobit radnika. Vozio me šofer poduzeća sa službenim automobilom. Sa mnom je kao podrška išla moja prijateljica koja nije radila u mom poduzeću. Otišle smo na kavu gdje sam rukom napisala: Gospodine Mateša, nalazim se ispred Vlade sa spužvom za more i ne mičem se odavde dok me ne primite na razgovor. MARI. VAL. Došla sam ispred Vlade i uručila kovertu na porti. U kratkom roku bilo je tamo i policajaca i novinara, a jedan je bio zadužen za komunikaciju između Vlade i mene. Poslije 3 sata primljena sam na razgovor, a njihovim su me službenim automobilom odveli na razgovor u Ministarstvo gospodarstva. Ponovo smo dobili obrtna sredstva i mogućnost da se nastavi proizvodnja. kako
Problemi su se i nakon dobivanja sredstava po drugi put gomilali. 2001.godine bili smo pred stečajem. Tri smo mjeseca bili bez plaće pa sam odlučila održati prosvjed na Markovu trgu. Prije odlaska na prosvjed morala sam kao organizator dostaviti policiji podatke o svima koji idu na prosvjed. Cilj prosvjeda je bio da nam se isplate 3 minimalne plaće koje su nam po zakonu pripadale. Par dana prije odlaska na taj prosvjed ispred zgrade istarske županije sprejem sam po cesti pitala župana što poduzima za nas.
Otišli smo za Zagreb. Prije nego smo došli pred naplatne kućice, rekla sam svojima da će sve biti dobro i da ćemo biti primljeni u Vladi ako nas zaustave na naplatnim kućicama. Ispred nas je bio autobus istog auto prijevoznika. Zaustavili su ga ali kako mene nije bilo u tom autobusu, propustili su ga. Zaustavili su i naš autobus i nakon što su utvrdili da sam ja u njemu, obavijestili su me da će nas oni sprovesti do trga i Vlade. Nakon 3-4 sata primio nas je potpredsjednik vlade Slavko Linić. Tri minimalne plaće smo nakon tog prosvjeda dobili. U stečajnom postupku nismo dobili ni sve plaće ni otpremnine koje su nas po zakonu pripadale. Božićnice, K- 15 za godišnji, dar djeci mogli smo samo sanjati.
Mislim da sam dovoljno napisala. Zaključite sami jesu li i prosvjetari mogli doći do izmjene koeficijenata na neki drugi način ako im je do djece doista stalo.
- 01:04 -
